Kako je ono pjevao Oliver, „2002. godine imat ćemo stadion, na njemu će igrat svjetski šampion...” Proročanstvo se obistinilo kad je u u Poljud stigao Brazil 2005., aktualni svjetski prvak s Mundijala iz Japana i Južne Koreje 2002. godine, igrali su Hrvatska – Brazil 1:1, gol za Hrvatsku dao je Niko Kranjčar, igrač Hajduka...
Stadion su Hajduk i Grad Split dobili već 1979. godine, a Oliver je zapjevao koje ljeto ranije, 1975. na Splitskom festivalu svoju futurističku priču.
- Sve bit će na botune, a ribe s Marsa bit će svaki dan!
Dobro, na ribu još čekamo, ali eto ti stadiona i na njemu - svjetskog prvaka!
Nakon Brazila 2005., u Poljud su stigli i Francuzi 2022. kao aktualni svjetski prvaci iz Rusije 2018., a u utorak nam stižu u goste Španjolci, friško ovjenčani slavom trijumfa na Svjetskom prvenstvu s one strane Atlantika...
Ne ulazimo u buduće klupske prvake svijeta, gdje bismo mogli ubrojiti Ajax 1995. i Barcelonu 2011., kao goste Poljuda, pa čak i mrskog rivala Crvenu zvezdu kroz posljednju yu-ligu u sezoni 1990/91, uoči njihovih svjetskih titula... Daleko bi nas odvela takva brojalica.
No, Brazil, pa Francuska, a evo sad i Španjolska potvrđuju da je Oliver bio vidovit, odnosno autor glazbe i stihova Nenad Vilović.
Hrvatska u Poljudu, dakle. Već neko vrijeme to je, srećom, normalna priča, a kad se samo sjetimo tegobnih devedesetih i kasnije kroz 21. stoljeće teške priče kad su hajduci bili narogušeni na HNS i kad je „repka” svjesno zaobilazila Poljud.
Zaobilazila ga je u službenim utakmicama, prestrašena činjenicom da u Poljudu nikako ne pobjeđuje. U doba izbornika Ćire Blaževića, nakon remija s Italijom (1:1), Danskom (1:1) i Slovenijom (3:3) tamo devedesetih, stvorila se fama da je Poljud - uklet. Bježi od njega i stvorio se animozitet.
Istina je, HNS je Poljudu i gradu Splitu darivao kolač izvrsnih utakmica, ali u prijateljskim susretima. Stizali su Danska, Španjolska, Njemačka, Brazil, Nizozemska i ne samo oni, ali u revijalnim okršajima. I Hrvatska nije pobjeđivala.
Otvorena bitka
U Zagrebu su se pravdali: „Što hoćete, dali smo vam Brazil!”
I to je istina, rijetka zgoda za veličanstvenu priredbu. Tada se dalo truda da se i stadion dotjera i semafor promijeni. Toliko o tome na floskulu da se u Poljudu ništa nije uložilo još otkako je sagrađen za Mediteranske igre... Dobro to zvuči, ali nije baš tako, na stranu sve manjkavosti Poljuda i prijepori treba li ga sada rušiti ili samo dotjerivati.
Kad je Maksimir bio zauzet koncertom u lipanjskom terminu 2011., izbornik Slaven Bilić zauzeo se da Hrvatska ipak dođe u Split na kvalifikacijski meč. Protivnik je bila Gruzija, a bodovi nasušni za plasman na Euro 2012. u Poljsku i Ukrajinu.
Premda su Gruzijci poveli, „vatreni” su okrenuli utakmicu u 2:1 pobjedu uz pogodak Nikole Kalinića i konačno je prokletstvo Poljuda skinuto, „vatreni” su pobijedili.
No, slijedile su nove tegobne godine, Hajduk je ušao u otvorenu bitku kontra tadašnjeg vodstva HNS-a smatrajući i „repku” poput Saveza i lige „Mamićevom prćijom”. U službi privilegiranog Dinama. Kad je gostovala Italija 2015., u susretu bez publike zbog kazne HNS-u, na travnjaku je tijekom susreta zamijećena svastika, kukasti križ!? Sramota je bila bjelosvjetska, a akteri diverzije da se travnjak opitura nikad otkriveni. Po svemu, netko je htio gadno nasamariti HNS...
Kroz godine trvenja i svađe, državna vlast je vremenom uspjela približiti reprezentaciju gradu Splitu, pamtimo sastanke tadašnjeg vodstva Hajduka, Marina Brbića i gradonačelnika Andre Krstulovića Opare s vrhom HNS-a...
Silaskom Mamića s vlasti, odnosi su se koliko-toliko normalizirali, Hrvatska u Poljudu je učestala, premda su ranije Brbić, a i kasniji predsjednik „bijelih” Lukše Jakobušić izbjegavali da budu u svečanoj loži Poljuda dok „repka” igra.
- Stadion je vaš, ako ste ga već politički izboksali, ali mi u tome ne sudjelujemo...
Danas sve to izgleda dovoljno daleko... Učestale su utakmice Hrvatske u Poljudu, najprije je predsjednica Kolinda guštala u pobjedi protiv Mađara, pa je protiv Slovenije i Marko Livaja zabio gol, stizali su u goste i Francuzi i Portugalci dvaput, a protiv Rusije se primjerice proslavilo plasman na Svjetsko prvenstvo u Katar, po pljusku, u dnevnom terminu. Branio je Splićanin Ivo Grbić, a presudio je ruski autogol.
Listajući zapise svih tih prijepora između Torcide i Hajduka s jedne i vodstva HNS-a sa suprotne strane sretni smo da su Marijan Kustić prije svega kao čovjek promjena u HNS-u, te čelnici grada i kluba uspostavili most suradnje.
Istina je, Torcida se i dalje zna očešati o Kustića, ali je činjenica da Hrvatska sad u Poljudu mirno i lako može biti domaćin, a prije bi se govorilo da u Splitu – gostuje.
Podatak za almanahe
Pamtimo s utakmice protiv Danske 1999. kad je na provokacije sa sjevera tribina Davor Šuker podigao srednji prst. Davno je to bilo, ali je i to stvaralo zlu krv.
Radije se sjećamo posebnog ozračja na prvoj utakmici protiv Italije, kad je u Poljudu bila veličanstvena atmosfera tog 8. listopada 1995. i kad su svi u nacionalnom zanosu disali kao jedna duša, jedno tijelo. Bio je to početak „brončanog doba vatrenih”.
Zamislite, niti dva mjeseca ranije UEFA nije dopustila da Panathinaikos gostuje u Poljudu, Hajduk je zbog ratnih okolnosti nakon Oluje morao biti domaćin u Rijeci, a onda se Italija zauzela, dala podršku Hrvatskoj i rekla nema problema, mi stižemo u Split!
Da, Poljud pamti i reprezentaciju bivše države, zanimljivo je da je baš tu 1988. debitirao Paolo Maldini za Italiju, taj podatak ušao je u almanahe.
Pamti se i pobjeda protiv Grčke 5:1 u proljeće daleke 1981. i po tome što je samo godinu dana nakon što je igrao za Hamburger na tom istom Poljudu kontra svog Hajduka, Ivan Buljan nastupio za Jugoslaviju. Selektor je bio Miljan Miljanić, kapetan je bio Velimir Zajec, a u napadu su zajedno igrali Zlatko Vujović i tada veležovac Blaž Slišković. Ovacije s te utakmice uvjerile su Doktora Baku da na ljeto dođe u Hajduk i da Poljud idućih pet godina postane njegov dom.
Iz „onog doba” pamtimo da se splitska publika sprdala kako je to Ivica Osim protiv Turske sastavio momčad Jugoslavije, skandirali su „Željo, Željo...”
Na Starom placu, usput rečeno, momčad bivše države je nastupila dvaput, 1969. i 1971, protivnici su bili Švedska i Nizozemska.
U utorak je prije svega fokus na povratku Slavena Bilića na svoj stadion, uz želju da se „vatreni” revanširaju svjetskim prvacima za poraz 1:4 u Sevilli.
Napokon, Hrvatska u Poljudu, kao svoj na svome, ima li što prirodnije...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....