Davati ocjene na pola nikad nije zahvalno, ali mogu se skupiti na hrpu dojmovi nakon viđenog od ljeta do zimske stanke. A dojam je da, unatoč najavama, Hajduk rezultatski ima dobru polusezonu i to u godini koja je najavljena kao stabilizacijska. Minus je uvijek isti, odnosno ispadanje u kvalifikacijama za europska natjecanja, a s druge strane Bijeli u prvenstvu drže korak s Dinamom koji je proteklog ljeta za oko 20-ak milijuna eura kupio praktički novu momčad.
Dolazila su i na Poljud zvučna imena, unatoč najavljenoj "stabilizaciji", poput reprezentativca Ivice Ivušića, Ante Rebića te Huga Guillamóna. Ranije je stigao i na klupu Gonzalo Garcia nakon niza oscilacija pod Gennarom Gattusom sezonu ranije, a nakon Garcije je stigao i sportski direktor koji je presložio sve u sportskom sektoru osim trenera koji nije bio njegov prvi izbor, kako je više puta naglasio javno.
Obilježila je i ovu polusezonu na Poljudu priča o odnosu trenera i najveće zvijezde, prvo od kompatibilnosti u ideji do određene tenzije zbog manje minutaže za Livaju.
No, ruka trenera se pokazala kao najveći dobitak, s obzirom na to da se najčešće priča o igri Hajduka koja je dopadljiva za razliku od one koju smo gledali, primjerice, prošle sezone, a tu je i promocija niza mladih igrača, kao i podizanje vrijednosti ostalima. Sve to je postigao bez ovisnosti o jednom igraču, što je bio slučaj s njegovim prethodnicima, ali treba uzeti i u obzir da taj igrač nije bilo tko za klub i da tijekom zimskih priprema treba pronaći način kako ponovno od njega dobiti najbolje u kombinaciji s njegovom idejom.
Pa prije nego se krenemo baviti onim što će se ili bi se moglo dogoditi sumirat ćemo pojedinačni učinak igrača i trenera u polusezoni iza nas...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....