Mogli bismo na razne načine analizirati ulazak Hajduka u nastavak sezone, ali na koncu rezultat je uvijek taj koji kroji razinu pritiska. Skala može biti veća ili manja, ovisno o raznim faktorima, ali rezultatska očekivanja su uvijek tu, koliko god možda netko tvrdio da ih nema.
Da nije tako, mnoge stvari bi bile drugačije i u ovoj sezoni stabilizacije za Hajduk, no nisu, jer rezultat je na koncu mjerilo. A rezultat ne moraju biti isključivo ishodi utakmica i bodovno stanje, rezultat je i rad koji momčad prikazuje na terenu kroz igru, podizanje vrijednosti igrača i druge kategorije.
Bijeli su u subotu došli do prve ovogodišnje pobjede u službenoj utakmici, nakon što su gubili bodove protiv objektivno slabijih protivnika. Dinamo je sad na plus pet nakon remija s Rijekom, a pobjeda protiv Slaven Belupa održala je Hajdukove nade u borbi za titulu ove sezone.
Istina je da nigdje ta borba nije istaknuta ove sezone kao prioritet, ali kad je Hajduk u pitanju ona bi se nekako trebala podrazumijevati. Mediokritet ne bi trebao biti mjerna jedinica u klubu snage i veličine Hajduka, kojeg članarinom evo već u prvih mjesec i pol dana ove godine podržava 82 tisuće članova, a uvjereni smo da će taj broj do kraja godine biti dosta veći.
Međutim, osrednjost i polovičnost ogledalo je sportske strategije kluba, s obzirom na to da se evo već godinama ne može uspostaviti sustav koji bi bio temelj strateškog djelovanja. Ideja postoji, ali podložna je čestim promjenama i temelj su kao uvijek igrači iz Hajdukove Akademije koji su stigli do prve momčadi Hajduka. Najveći rezultatski uspjeh Hajdukove Akademije bilo je finale Lige prvaka prije tri godine, a još veći uspjeh bio je broj igrača iz te generacije koji su participirali u prvoj momčadi. Na primjer samo u zadnjem susretu četvorica su upisala minute, a trojica su bili starteri, dok je broj onih koji su prošli kroz prvu momčadi u mnogim okvirima iznadprosječan.
Malo igra,
No, nisu svi dobivali prilike u kontinuitetu i neki su od projekata kluba gurani u drugi plan da bi se ponovno vratili u prvi. Jedan od primjera igrača bez jasno vidljivog plana razvoja je Roko Brajković, strijelac drugog gola protiv Belupa.
Ono što je bilo specifično u ovom susretu je zapravo njegov start koji su rijetki očekivali. Dok nema ozlijeđenog Ikera Almene na desnom krilu, Brajković je zaključio susret kao jedan od najboljih igrača utakmice i pokazao da zaslužuje koju minutu više za dokazati se. Kažemo figurativno "koju", jer kad pogledamo Brajkovićevu vremensku crtu nastupa i minuta jasno je da bi rijetko tko u tim formativnim godinama uspio pokazati koliko zapravo može ili ne može. Ili kako bi žargonski rekli "je li taj?".
Gonzalo Garcia mu je vjerovao na početku sezone, kao i sad nakon zimskih priprema kad ima tri uzastopna nastupa. No, njegova vremenska crta izgleda tako da je u prvih pet utakmica, četiri europske i jednu prvenstvenu, startao pa od 14. kolovoza prošle godine propušta šest prvenstvenih utakmica. U tom periodu upisao je tek tri minute u Kupu protiv Koprivnice kad se upisao u asistente Almeni. Zatim je 27. rujna upisao minutu protiv Lokomotive pa nije igrao sve do 29. listopada kad je upisao 15 minuta protiv Cibalije u Kupu i onda je još mjesec dana prošlo do minutaže u onom teškom porazu protiv Rijeke, kad je odigrao 22 minute drugog poluvremena. Nakon te Rijeke nije ulazio u igru četiri utakmice, sve do ovog nastavka prvenstva.
Isto kod Gattusa
Upisao je ove sezone 12 nastupa s 473 minute, ali daleko je to od toga da bi se nazvalo kontinuitetom. No, zanimljivo je i da ga tek dvije cijele utakmice dijele od toga da nadmaše prošlosezonski period kod Gennara Gattusa kod kojeg je upisao ukupno 14 nastupa sa 633 minute i dodao dvije asistencije.
Ono što je bilo specifično za taj period je to da se Gattuso praktički cijeli prvi dio sezone ponašao kao da ga nema u kadru pa je prve minute upisao tek u prosincu pretprošle godine. Bila je to utakmica protiv Rijeke u kojoj je Brajković odigrao 27 minuta, a onda ga je Gattuso ponovno koristio i u idućoj protiv Šibenika kad je u 29 minuta na terenu asistirao Filipu Krovinoviću za pobjedu.
Zatim slijedi period bez značajnije minutaže, da bi ga se Gattuso opet sjetio tek krajem sezone. Bilo je to od 30. ožujka, kad je prvo odigrao šest utakmica zaredom, a do kraja je propustio tek Dinamo zbog kartona i Rijeku koju je odgledao s klupe. Pet utakmica u tom periodu je započeo, ali nijednu nije odigrao do kraja, dok je protiv Osijeka dobio dva žuta kartona do 30. minute, tri utakmice je ulazio s klupe i u zadnjoj asistirao.
Procjena
Brajković je inače debitirao za seniore protiv Hrvatskog Dragovoljca 29. travnja 2022. godine, a onda sezonu kasnije bio jedna od najvažnijih karika juniora u pohodu na Ligu prvaka i u toj sezoni upisao prvi gol za seniore te pet nastupa, te u 2023./2024. bio na dvojnoj registraciji u Solinu, gdje je upisao 18 nastupa (1200 minuta) i za bio dva gola dok je u Hajduku te sezone tri puta nastupio za seniore.
Iz cijelog ovog presjeka vremenske crte Brajkovićeve seniorske karijere teško je primijetiti ijednu liniju pravilnog puta i kontinuiteta dobivenih prilika, iz čega bi se mogli donijeti konkretni zaključci "je li taj?", a Goran Vučević mu je krajem prošle godine produljenjem do 2029. godine odlučio dati još jednu priliku da se pokaže.
S obzirom na to da se ne razvijaju svi nogometaši isto, ne može postojati ni neki ujednačen put za sve, ali ako za to postoji razlog mogu pojedinačni planovi. Znamo i da mladi igrači mogu imati velike oscilacije pa se zato i vraćamo na onu priču s početka o rezultatu i koliko je bitan, čak i kad se tvrdi da nije.
Jer da nije, i Brajković bi kod aktualnog, pa i onog prije, trenera dobivao više prilika u kontinuitetu da oduševi ili razočara, a za nijedno od to dvoje u ovom ritmu se nije mogao donijeti zaključak.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....