Bio je član nezaboravne half linije: malo tko zna da je onomad pobjegao iz vojske da bi gledao Hajduk protiv HSV-a

Sretan rođendan Luki Peruzoviću! Datum poslije Jurice Jerkovića, ali dvije godine kasnije, 26. veljače 1952. rodio se Luka Peruzović. Sretnih 74... Član je nezaboravne half linije Hajduka Peruzović, Holcer, Buljan, a u kasnijem dolasku u Anderlecht za njih je postao – Luka, Gibraltarska stijena. Čuvar ulaza u Sredozemlje. Ne, u šesnaesterac Anderlechta nećete ući!

Uz trofeje s Hajdukom, četiri osvojena prvenstva i pet kupova pridodao je i belgijske trofeje, te europski Kup UEFA osvojen 1983. godine s „ljubičastima” s Astrid Parka koji su danas sasvim daleko od najslavnijih dana. U finalu su u dvije utakmice svladali Benfiku.

Bio je trener i Hajduka i Anderlechta i još po klubovima i po svijetu: evo da se kladimo, malo tko zna da je u Francuskoj uspješno odradio jednu godinu kazne za Olympique i bio prvak s njima druge lige, čime su u Marseilleu prali tešku kaznu izgona iz elitnog društva Francuske. Oni kao europski prvaci, a osuđeni zbog zla i nemorala u aferi Tapie, sišli su u drugoligaški pakao.

Peruzović ih je izvodio kroz čistilište na putu oporavka i povratka. To nam je nekako posebno egzotična epizoda iz Lukina životopisa, centarfor mu je bio Irac Tony Cascarino (88 nastupa i 19 golova za Republiku Irsku).

Stanko Karaman/Cropix

Pamtimo i nezgodu, lošu sreću u činjenici da mu se na putu za plasman na Svjetsko prvenstvo 2006. u Njemačkoj za kormilom Bahreina ispriječio - Trinidad i Tobago.

Bahrein je vodio Luka Peruzović, a Trinidad i Tobago Leo Beenhakker. Doma je izgubio 0:1, u gostima imao 1:1 i napadao, nije uspio...

Uz sretan rođendan iz Lukina opusa doživljaja i anegdota biramo kako je to inkognito gledao utakmicu Hajduk – Hamburger u Splitu. Bio je u vojsci i umjesto da pomogne Hajduku po Europi, morao je na odsluženje vojnog roka u Mostar, takva su bila pravila, JNA je bila „svetinja”.

I onda nam je pričao, ono što se tajilo godinama. Kako ‘š pričat da si pobjegao?! Ipak:

Na tribinama Poljuda inkognito se nervirao i – Luka Peruzović. Vojnik, artiljerac u Mostaru, sa službe u JNA naprosto je bez dopuštenja, bez dozvole došao u Split. Nije se nikome javio, ali imao je svoje splitske prijatelje da mu osiguraju ulaznicu. Tog je jutra 19. ožujka 1980. godine krenuo iz kasarne u Mostaru. I pravac Split, a da nije imao „objavu” u ruci, nije imao taj dragocjeni komadić tvrdog papira što podsjeća na žuti karton, unutra bi se upisivala dozvola za izlaz, od tad, do tad, takozvana „objava”...

- Ne, nisu mi je dali, ali me nisu ni zaustavili – pričao nam je Peruzović. - Pitao sam ja sve na vrijeme, ali moj kapetan, a to je bio Sefer Halilović, kasnije poznata faca u ratu u Armiji BiH nije imao milosti.

Luka nije odolio a da veliku utakmicu svojih suigrača ne odgleda uživo. Budući da mu je JNA uskratila izlaz, izašao je – sam. Kroz žicu!

- Bio je to ilegalni izlaz-ulaz, mimo porte, mnogi su ga koristili kad bi utekli malo u grad. Kad sam shvatio da mi kapetan Halilović ne daje dozvolu, aktivirao sam rezervni plan.

 

Božidar Vukičević/Cropix

Po ugledu na vježbe NNNI, ništa nas ne smije iznenaditi, zar ne?!

- Lako vam se danas zafrkavat... Uglavnom, ispred kasarne, a sad se kaže vojarne, je li, a onda je bila kasarna, čekali su me, dakle, prijatelji Vahida Halilhodžića. Jona, po prezimenu Jonić i Ahmed. Družili smo se mi u Vahinu kafiću u Mostaru svaki put po izlasku u grad, a ja sam već bio „džomba”. Stari vojnik koji je prošao obuku, budući da sam u vojsku krenuo još ujesen, odmah poslije prve utakmice Hajduka protiv Trabzonspora. Jona i Ahmed znali su što im je raditi, na vrijeme smo sve dogovorili...

Peruzović se sjeća i otkriva nepoznate detalje:

- Ne, nisam pobjegao iz vojske! Uostalom, sutradan sam se uredno vratio, ha, ha, ha... Samo sam otišao bez dozvole. Ne daš mi dozvolu, u redu, odo‘ ja... Moji iz sobe, vojska, dežurni, požarni, znali su da idem, samo što oficiri nisu znali... Prošao sam lišo, nije bilo potrage, sutradan sam se brzom vožnjom vratio iz Splita i stalno mislio na to kako nismo uspjeli, a nadigrali smo Hamburger...

Peruzović živi godinama već u Belgiji, Waterloo je njegov drugi dom, ali Split pohodi redovito, katkad i dvaput godišnje, a obavezno u bablje lito kad se najlipše kupat i šetat od Žnjana priko Bačvica sve dalje okolo naokolo...