Bio je Hajdukov ‘čuvar‘, sveprisutan, dobri duh veterana: ‘U dobru i zlu, klubu sam na raspolaganju za sve‘

U dobi od 60 godina umro je Jurica Gizdić, novinar, publicist i Hajdukov kroničar. Vijest je šokirala hajdučki puk, Gizdić je bio simbol Hajduka.

"Možete li uopće zamisliti današnji Hajduk bez – Jurice Gizdića?" tako je pisao naš Slaven Alfirević 2021. godine, u velikom intervjuu s Gizdićem, kojeg u cijelosti prenosimo ispod:

Možete li uopće zamisliti današnji Hajduk bez – Jurice Gizdića?! Već nekoliko godina unatrag simpatični naš Jurica Hajdukova je – Katica za sve.

Dobro, ne miješa se u rukovođenje klubom ili u stručnu problematiku, ne istrčava u prvi plan, jer takva mu je priroda posla, Gizdić kao da je inspicijent u kazalištu.

Oni koji prate izbliza znaju da poput stupa podupire omiljeni klub: uvijek je sveprisutan za sve popratne stvari što klub čine i velikim i postojanim. Pravi kroničar zbivanja i šef protokola. I dobri duh veterana.

Kad ovako s njim razgovaramo, prigodno ćakulamo, pada nam na pamet – Pošćer. Iz "Našeg malog mista". Kultne serije Miljenka Smoje.

Otvorio bi Smojin Pošćer svoju debelu knjižurinu i svakom novom epizodom počeo upisivati što se sve dogodilo. Kroniku življenja malog mista. I velikog kluba!

Tako i Jurica Gizdić, na poziciji kroničara Hajduka pomno prati svaki korak „bijelih”, ali isto tako nađe vremena pisati i o drugim sportskim kolektivima, da im sakupi razasutu baštinu i sve to upotpuni u biblioteku (ne samo) dalmatinskog sporta. U vlastitoj autorskoj enciklopediji.

Izravan povod za ovaj razgovor sasvim je poseban: objavio je svoju - 80. knjigu. Zamislite, osamdesetu!

Znali ste da se knjige iz Gizdićeve radionice štancaju redovito i da nas svako malo iznenadi i razveseli novom edicijom, ali da ih ima toliko... E, svaka čast, pothvat dostojan divljenja.

Jubilarna osamdeseta nedavno je promovirana: 70 godina streljačkog društva "Dalmacijacement"!

- Znate da je u sportskom Solinu streljaštvo tradicija od davnina. Solin, to je nogomet prije svega, ali i streljaštvo. Mnoge su uspjehe solinske strelkinje i strijelci ostvarili, medalje požnjeli. Bilo je baš zadovoljstvo sažeti sve to na jednome mjestu - govori nam Gizdić.

Onda, Jure, osamdeseta knjiga, čestitamo. Naravno da to nije svršetak puta, zar ne? Još ste u punoj snazi.

- Naravno. Skupljam građu za iduću knjigu i ta će, uvjeren sam, biti nešto posebno!

Pardon, u ovih 80, koliko ih je s Hajdukovom tematikom?

- Devetnaest! I pripremam tu novu Hajdukovu, dvadesetu!

Bit će to i poseban jubilej. O čemu se radi?

- E, to je tajna. Baš ta nova, dvadeseta mora biti grandiozna. I bit će. Knjiga kakvu nema još nijedan klub na svijetu! Međutim, neću vam otkriti o čemu je riječ. Nadam se da će ugledati svjetlo dana iduće godine.

- Nemojte brzati s datumima, neću vam otkriti, ali to je knjiga kakvu nema nijedan klub!

Dobro, neka nam onda golica maštu što bi to moglo biti, a neka čitatelji znaju da ni nama, u četiri oka, tajnu otkrili niste. Nego, da vas pitamo, odakle takva sklonost pisanju?

- Oduvijek. Otkad znam za sebe. Još kao sasvim mali dječak vodio sam evidenciju o utakmicama, pratio, zapisivao, izrezivao članke i slike iz novina i lijepio sve to u posebne bilježnice. Hajduk mi je od najmanjih nogu postao sve na svijetu. Da vam kažem da sam se nakon poraza u St. Etienneu budio u noći i vikao, da sam s devet godina bio u bunilu zbog Hajduka, što biste kazali?

Vjerujemo, zašto ne? Bile su to posebne godine i fascinacija zlatnom generacijom Hajduka pa neka ste bili sasvim mali dječak. Tko to nije i sam proživio, ne može ni razumjeti. Vi ste iz Solina? Gizdići, čuveno prezime?

- Za reći pravo, porijeklom smo s Klisa, južni dio Klisa, otac Mate se 1976. godine doselio u solinsku Rupotinu. Ja sam se, hvala na pitanju, rodio 31. siječnja 1965. u Splitu.

I kažete Hajduk od najmanjih nogu.

- Ma odma... Ali prvo da vam kažem da je did Jure bio prvi predsjednik i osnivač Uskoka iz Klisa, a i did i otac bili su desetljećima pretplatnici na Starom placu. Vodili su me sa sobom kad sam imao jedva pet, šest godina.

I koje se prvu utakmice sjećate?

- Dobili smo Radnički iz Kragujevca s 3:2, Bukle Hlevnjak dao je gol iz penala u prvoj minuti i ta mi je slika uvijek pred očima. Moj did je davno išao i na gostovanja, bio je poznat po tome što se u Zagreb zaputio gledati Hajduka protiv Građanskog... Did je bio godište 1915. i kad je tako krenuo, evo skoro i sto godina, govorilo se „ide Jure priko bila svita”. To je bila izreka... Inače, da znate, gledati Hajduka u Split, s Klisa, išlo se na noge. Pješke do Starog placa. Takva su bila vremena.

Jeste li i vi išli na noge na Hajduka?

- A neee, to je bilo davno prije!

Ime Jure dobili ste na dida, to je jasno, ali niste prvi Gizdić u Hajduka. Pokojni snimatelj Mile bio je poznat lik osamdesetih i devedesetih, prerano je umro, isto tako s međe Klisa i Solina?

- A znam za Milu, kako ne, međutim, nismo u bliskom rodu. Neko kolino sigurno jesmo. Ima Gizdića puno, bio je i Špiro, član uprave Hajduka, godinama u "Dalmi", a bilo je Klišana poznatih u sportu, Ante Valenta je Torcidu osnivao, Velimir Valenta je bio veslač, olimpijski pobjednik, Stipe Glavina poznati je nogometni sudac i Zdravko Uvodić je to bio. Onda Ana Boban plivačica i Mile Smodlaka vaterpolist, da se samo Klišana držim. Moji Gizdići jesu u Donjoj Rupotini, ali Klis su naši korijeni.

Kad se rodila i o kome je prva knjiga?

- O Uskoku, kako je i red. Bilo je to 1986. godine. Uskok, Klis, Gizdići, Donja Rupotina. O počecima današnjeg kluba. Poslije Hajduka, Uskok je moj klub.

A kad vam je Hajduk provirio na površinu?

- Cijeli život sam skupljao podatke, iz hobija, zanimalo me samo to... Nisam ni ja zamišljao da će sve to tako jednog dana krenuti. Buknuti. No, krenulo je. Prva knjiga je bila o Leu Lemešiću, pa onda storija o reprezentativcima, „Iz Hajduka u državni dres”.

Koja vam je najdraža knjiga?

- Nesumnjivo Hajdukova monografija za 100. godišnjicu. Pokojni Mosor, Milorad Bibić, kad je razgovarao tada sa mnom, izmjerio je knjigu. Teška je tri kila i 14 deka!

Najdraža i najteža knjiga. Vi ste pisac i kroničar i Hrvatskog olimpijskog odbora?

- Na to sam posebno ponosan. Napisao sam za njih pet knjiga, a naročito je, mogu reći golemi napor i djelo bilo prikupiti sve hrvatske sudionike Olimpijskih igara od Pariza 1900. do danas, pa sudionike Olimpijskih igara mladih, nabrojiti sve Hrvate dužnosnike u Međunarodnom olimpijskom odboru i ranije u Jugoslavenskom olimpijskom komitetu. Sastavio sam, vrijedilo je truda. Moram posebno naglasiti...

Recite?

- Veliki napor za očuvanje kompletne sportske baštine čine predsjednik HOO-a Zlatko Mateša i glavni tajnik Siniša Krajač. Da nije njihova angažmana, mnogi podaci iz hrvatske sportske povijesti pali bi u zaborav i zaslužuju da ih istaknemo.

Dapače.

- Ja to znam dobro, s pozicije potpredsjednika Hrvatskog društva za povijest sporta i višegodišnji sam stalni suradnik HOO-a.

O kome ste sve pisali?

- A o kome nisam?! Diljem Dalmacije napisao sam knjige o nogometu, šahu, rukometu, streljaštvu, tenisu, sinkroniziranom plivanju, planinarstvu... Nije to sve... I o boćanju.

Bibiloteka sporta, klupske i monografije raznih saveza, sabrana djela Jurice Gizdića. Nismo se osvrnuli na vaš svakodnevni rad u Hajduku?

- Cijeli sam se život Hajdukom bavio kao kroničar volonter, a onda, valjda to tako bude, pozvali su me da zapravo dođem u klub. I pomognem. Zaposlio sam se 2016. kao kroničar i voditelj protokola.

Rekosmo da ste dobri duh veterana...

- Direktno ili indirektno vodim računa o 658 veterana i nastojim u svakom trenutku znati što je s njima. Na primjer, pronašao sam Senada Dedića u Americi, on je početkom osamdesetih imao dva nastupa u prijateljskim utakmicama i kad sam došao i do njega, rekao mi je: „Ma je li moguće da me moj Hajduk nije zaboravio?!” U Hajduku se uvijek vodilo računa o povijesti, a sad smo i kroz ovo nesretno COVID razdoblje, usred korone, u posljednju godinu dana obavili tri velike stvari.

Podsjetite nas.

- Otkrili smo spomenik Frani Matošiću, otvorili vitrinu Leu Lemešiću i za desetu obljetnicu smrti vitrinu i trenerskom velikanu Tomislavu Iviću. I to sve najbolje govori koliko predsjednik Lukša

Jakobušić i uprava kluba vode o svemu računa i daju vjetar u leđa za sve te manifestacije. Važno im je da se veterani osjećaju dobrodošli u klub.

Kroničar ste, a što to znači biti i voditelj protokola? Ceremonijal-majstor?

- Hajduk mi je sve na svijetu, Hajduka živim 24 sata na dan u dobru i zlu i tu sam u klubu na raspolaganju za sve... Torcidi, veteranima, "Našem Hajduku". Ne gledam na radno vrijeme, s posla odem doma i opet se Hajdukom bavim. Svaki ulazak u Hajduk na posao mi je veselje!

Tako se rađa i nova knjiga?

- Kakvu još nema nijedan klub na svijetu. Budite strpljivi, pripremam nešto veliko, neka to bude iznenađenje - rekao nam je Jurica Gizdić i dodao: " I nakon 80. knjige mogu vam reći da i danas koristim neke stvari što sam ih spremio i skupljao i prije nego što sam krenuo u osnovnu školu!"