Sedamdeset godina 26. ožujka slavi Ivica Kalinić, pa kako da mu ne čestitamo i to od – hajdučkog srca! Jedan je od onih koji su ispunili sveto trojstvo dječačkih želja onih kojima je na srcu bijela Hajdukova boja. Ostvario je sanjarije prije svega splitske, dalmatinske, a u njegovu slučaju treba reći – solinske djece. Bio je nogometaš, trener i sportski direktor Hajduka!
Izuzetan lik po mnogo čemu, fini gospodin, odličan obrambeni igrač, kvalitetan trener i stručnjak. Ogranak je slavne solinske loze Kalinića o kojima smo pisali ne baš tako davno kao o pravoj dinastiji, što braće i rođaka, bližih i daljnjih...
O Ivici, kojemu smo voljeli reći da je isti D‘ Artagnan, jedan je od trojice slavnih mušketira, mogu se reći samo lijepe riječi. A karijera ga baš i nije mazila...
Kad je stigao iz Solina, morao je ići na put dokazivanja u Maribor, pa Osijek, da bi u Osijeku postao legenda, kapetan, jedan od najboljih centarhalfova Jugoslavije sredinom osamdesetih. Ono što je vratar Tonči Gabrić ostvario u Rijeci, Kalinić je bio u Osijeku. Prvo se dokaži vanka svoje kuće, onda ćemo te zvati natrag!
I Hajduk ga je zvao natrag itekako, trener Stanko Poklepović. Pa je Kalinić u srcu obrane bio sudionik početka Hajdukove (europske) jeseni 1985., protiv Metza na primjer, da bi nakon utakmice s Torinom dobio ponudu koja se ne odbija. Zvao ga je Tirol, koji se tada zvao Wacker Innsbruck, poznat i kao Swarovski. Mijenjali su ime, ali je Kalinić postao njihova konstanta i legenda od 1985. do 1989., e da bi igrao još malo i za Grazer AK, poznati GAK (ge a ka)...
U Hajduk se vratio školovati kao stručnjak, upamćen je nadasve kao pomoćni trener i alter ego Ivana Katalinića u epopeji duple krune i četvrtfinala Lige prvaka sezone 1994./95. Dva slična profila, dva brka na Hajdukovoj klupi, kao da su braća. S Katalinićem je bio i u inozemstvu...
U samostalnoj karijeri bio je u Širokom Brijegu, a posebno zapažen u Šibeniku, toliko dobar da ga je Hajduk u ljeto 2009. poželio iščupati, uzeti, oteti preko noći sa Šubićevca kad je Ante Miše odlazio nakon dva kola.
Rečeno-učinjeno, "oteli su ga", Kalinić se preselio na klupu Hajduka, ali u zao čas, sutradan na euro-utakmici protiv slovačke Žiline mu je pozlilo. Dok je vodio utakmicu pretrpio je, preživio infarkt, težak srčani udar. Prevezen je hitno i spašen potom operativnim zahvatom u splitskoj bolnici dok se takoreći u Poljudu još igralo...
Ostao je upisan kao trener Hajduka koji je vodio europski, a nijedan prvenstveni ili kup susret?!
Hajduk se dao u potragu za novim trenerom, stigao je Edoardo Reja, a naš hajduk, hajdučko srce iz Solina morao se ostaviti trenerske karijere. Prava šteta. No, kasnije je bio sportski direktor Bijelih dvije-tri godine, Poklepović trener, Kalinić sportski direktor u Europskoj ligi 2010...
Zanimljiva karijera, infarkt u 53. godini spriječio ga je da ostvari još dublji trag, a sada kad slavi 70 svjećica na torti sretni smo da mu i ovim putem čestitamo rođendan i zaželimo dug i miran život.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....