Jeste li vidjeli čuda, vi zaljubljenici baluna? Bologna je osvojila Kup Italije, poslije sto godina uzela je trofej, znači ima nade i za Hajduk... Kad-tad... Samo trebaš biti uporan i vjerovati.
Pojava Bologne kao osvajača Kupa na svjetskim nogometnim naslovnicama probudila nam je uspomenu na povezanost Hajduka i tog kluba, ne samo zato što Bologna ima crven-plavi dres i što je donedavno nosila Macron dresove... Crveno-plava oprema, sasvim slična. Ma ne to.
Nego, tko su dva najveća nogometaša Hajduka iz onog romantičarskog razdoblja, a nije vratar Vladimir Beara?
Lako je pogodit, Frane Matošić i Bernard Bajdo Vukas. Obojica su nosila i dres Bologne, eto poveznice splitskih „bijelih” i bolonjskih „crveno-plavih”.
Doduše, Bologna je grad prijatelj sa Zagrebom, ali ima čvrstu nit povezanosti s - Hajdukom.
Pa sad kad su osvojili kup, na stranu što kod njih igra i Nikola Moro, Dalmatinac naš i reprezentativac, navijač Hajduka i bivši igrač Dinama, kad kažeš Bologna: nekako su ti puna usta. Bologna. Grad prepun prokurativa, šetnica ispod kolonada, možeš šetat gradom do mile volje i kad pada kiša, jer okisnuti nećeš.
Frane Matošić je igrao za Bolognu u doba Drugog svjetskog rata, 1942. godine, nije bila sretna odluka, u doba Mussolinija, ali tako je bilo, pozvali ga, on otišao, Frane se toga nije sramio, igrao je balun kao velika zvijezda u zemlji aktuelnih svjetskih prvaka u balunu (1934. i 1938.), o tome ima i cijelo poglavlje uz knjizi „Najveći kapetan” koju je napisao Boris Vrdoljak Mandeta, knjižurina uspomena na velikog Franu, to mora u biblioteci imati svaki hajdukolog.
Vratio se Matošić iz Bologne u Hajduk na vrijeme da bude i dio ratne epopeje, Hajduka momčadi NOV i POJ. Rekli su mu tada, e moj, Frane, noge su ti spasile glavu!
Drugi velikan, a zapravo najveći iz tog trolista Veliki Vladimir, Frane, Bajdo, jest Bernard Vukas. Kad je Hajduk završio šampionsku trilogiju pedesetih prodao se u – Bolognu.
Za sumu lira od koje je onda bolila glava, drug Tito nije sprječavao transfere... Kasnije je došao i repetitor na Kozjak da se gledaju utakmice s početka već šezdestih, „počinjala je televizija”, bilo ih je po Splitu, među prvima televizore su imali na Bačvicama Luka Kaliterna, Leo Lemešić...
Druga polovica pedesetih, početak šezdesetih, Bajdo u Bologni, prvi crno-bijeli ekrani dalekovidnice po Splitu i prvi izvještaji iz Italije, uz festival Sanremo i – kako je Bajdo odigra za Bolognu?
Pa kako da se toga ne sjetimo: i Frane i Bajdo bili su Bologna!
Osvojila je kup, to je kao da Leicester bude prvak Engleske. I Bayer Leverkusen Njemačke.
Pa onda i Hajduk može opet biti prvak Hrvatske. Ako nije ove godine, može dogodine.
Kako ide ona: i ove godine bit ćete prvaci dogodine!
Bome je Bologna osvojila kup, bacila Milan u ponor, oživjela hajdučka sjećanja i nadanja.
Znate onu od James Bonda, tomorrow never dies, sutra nikad ne umire...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....