Deveti svibnja na svoj je način poseban u Hajdukovoj povijesti, dan kad su 1976. „bijeli” svladali Partizan u Beogradu sa 6:1, a tri godine kasnije 1979. godine, opet 9. svibnja na Starom placu je Dinamo svladao Hajduk sa 2:1...
Kako su to varljivi rezultati, u derbijima su slavili Hajduk i Dinamo, a na kraju prvaci bili Partizan i – Hajduk!
Pisalo se o tome redovito minulih godina, a mi bismo samo još jednom podsjetili na veličanstvenu pobjedu Hajduka od 6:1 usred Beograda i kako kažu zapisi, od tog poraza za Partizan težeg nema!
Naš reporter s lica mjesta Zdravko Reić svim nogometašima Hajduka dao je ocjenu 10, naprosto se nije mogao odlučiti kako nijansirati učinak u pobjedi „bijelih” za sva vremena, a za najboljega je proglasio Tomislava Ivića.
Jer, Ivić je s nekoliko rošada, pričalo se, nadmudrio kolegu imenjaka s Partizanova kormila Tomislava Tomu Kaloperovića.
Znamenita je izjava Tomislava Ivića u mikrofon i male ekrane tada vrlo popularne sportske emisije Indirekt Marka Markovića. Na pitanje novinara Dobrivoja Bobija Jankovića hoćete li poslije ove pobjede bit prvaci, Ivić je iskreno, bez puno razmišljanja ispalio:
- Bit ćemo prvaci ako nam dozvole!
Kako će se ispostaviti - nisu dozvolili! Iliti dopustili, kako bismo danas pravilno kazali.
Podsjećamo na velebnu pobjedu 6:1 jer evo je taman okruglih 50 godina, pola stoljeća prohujalo je s vihorom, pa kad pišeš skoro svake godine, kako da okruglu obljetnicu odjednom preskočiš, a prošlo je ravno 50.
Ima nekih utakmica koje su veće od cijelog prvenstva, veće su i od života, kako bih rekao. Ono kad točno znaš gdje si bio i slušao radio-prijenos... Doma u sobici, vanka je bilo kišovito... Tako i ta, pamti se u detalj tih 90 minuta, pa neka je na kraju prvak bio Partizan za jedan gol, onaj u Ljubljani što ga je u „sudačkoj nadoknadi vremena” postigao Nenad Bjeković u posljednjem kolu protiv Olimpije, dva mjeseca kasnije, točnije 11. srpnja.
Šest komada u mrežu Radmila Ivančevića isporučili su tog 9. svibnja 1976. godine Slaviša Žungul (26.), Ivan Buljan (45.), opet Slaviša Žungul (56.), pa Jurica Jerković (60.) i onda još dvaput Boriša Đorđević (68. i 79.), dok je rane domaćima, da ne bude baš 0:6, ublažio Bjeković (81.).
Hajduk je igrao u sastavu Katalinić, Boljat, Rožić, Luketin, Peruzović, Buljan, Žungul, Mužinić, Đorđević, Jerković, Šurjak.
Kako vidite, Ivić nije posezao za zamjenama, sve je funkcioniralo savršeno, to je taj „arhaični” balun, a ne ka‘ danas, petoricu da se ubacuje, često samo zbog toga da bi broj nastupa gomilali!
Pred oko 52.000 gledalaca sudio je u Beogradu Marijan Rauš iz Varaždina. Veliki derbi povjeren je najboljem hrvatskom sucu s punim povjerenjem. Jer, svi su voljeli i cijelili veseljaka Marjančeka, na sve četiri strane regije, „Varaždinca, domovine sina...”, vrhunskog suca.
Kako pjeva pjesma, „... imel jesem sto jezer, pa mi jih je negdo zel, imel jesem jen škrlak, puhnul veter, zel ga vrag...”).
Treba reći i to da je na golu Hajduka Ivan Katalinić s nekoliko bravuroznih intervencija čuvao rezultat 0:0 dok se špina prvim pogotokom Slaviše Žungula nije otvorila, a dalje je sve za hajdukovce bila pjesma i – povijest...
Dan kad je Rejo svima, šakom i kapom podijelio „desetke”!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....