Datum po datum, što je bilo 14. svibnja? Pa da, nezaboravni gol Jerkovića Boroti u pobjedi Hajduka protiv Beograda na Karaburmi od 2:0, pobjedi što je bila neophodna da Hajduk postane prvak Jugoslavije te 1974. godine, na račun bolje gol-razlike. Velež je poravnat s Hajdukom slavio na Koševu protiv Sarajeva, ali mu je to bilo malo...
Dakle, dan kad je Jurica Jerković povaljao Petra Borotu. Pričali smo s pokojnim Jerkovićem o tome više puta, a evo i što nam je ispričao:
Hajduk je trebao pobijediti da pobjegne mostarskom Veležu, zar ne?
– Je, ali mi je Džoni zamjerio šta sam uopće dava’ taj gol, nije bilo potrebe. Onako bi ostalo zapisano da je sa 1:0 i golom Džonija Hajduk osvojio naslov prvaka. Istina je, taj gol Boroti je ostao upamćen, ali nije bio za prijeku potrebu.
Dobro, ali pamti se, kako je to bilo?
– Kontra, izaša sam sam na Borotu, zamahnuo sam, a on je lega’, brzo se digao, ja opet zamahnuo, nisam bio siguran da ću pogodit. On opet lega’ i sad je trebalo samo gurnit balun u branku. Bila je to sigurnost za 2:0. Svi su popadali po meni od slavlja, postali smo prvaci. Da’ sam fenomenalan gol, ali nije bio potreban. To je istina. U prvom poluvremenu je Džoni izaša‘ sam na Borotu i zabio mu je jednostavno. Desni bek, a u kontri, igra’ je to Džoni ispred svoga vremena, šta je, je.
U tom intervjuu pitali smo još ponešto, pa je prigoda da se ponovimo. Dakle:
Kad se preleti kroz karijeru, Jure, šta vam prvo pada na pamet iz doba Hajduka, jesu li to trofeji?
– Smijem li reć zajebancija… e, nemoj, neću, dakle, tako nego, zafrkancija je bila maksimalna! Bili smo prava klapa, društvo, prijatelji, družili se izvan terena. A nogometaši, šta ćeš poć govorit. Bili smo svi odreda klase, ne treba bit skroman. Ka’ da se to ne zna. Mi smo često dobijali “desetke” ka’ ocjene i u Slobodnu i u Sportske, a jedanput svi, cijela momčad odreda 10.
– Sa Šurjakom je bilo posebno dobro kad smo odlučili izvest penal protiv Jugoslavije, u Poljudu, na rođendanu Hajduka, mislim 1981., svečarska utakmica, Hajduk i reprezentacija i ja sam iz Švicarske doša‘ pojačat Hajduk i da ja s penala samo gurnem balun i da Šuro utrči s ruba šesnaesterca, dogovarali smo se…
To je izvodio Johan Cruyff i Ajax prije toga. I Mađari još prije, Puskas, navodno…
– To se sad može pričat da je bilo tako, a tko je to onda znao sigurno? Da nisu možda surfali po internetu?! Mi smo znali da se to može, da se nekad negdje izvelo i znali smo probat na treninzima. I penal je i kažem ja Šuri ajmo probat. Ja ću samo gurnit, ti utrči. Dobro, kaže Šurjak… I onda je Dragan Pantelić protestirao da ne važi, da nije gol, a kako nije, hahahahaha...
Malo vremeplova s Jerkovićem. A to na Karaburmi, užežin Mundijala ‘74., bila je posebna utakmica jer je trener Tomislav Ivić nakon incidenta protiv Crvene zvezde 1. svibnja bio kažnjen i dva tjedna kasnije nije smio biti na klupi, pa je bio iza žice, u publici stadiona na Karaburmi. Instrukcije je
primao Vojo Kačić, njegov pomoćnik, konzultirali su se nekako, dovikivali, nije, dakako, bilo mobitela, ni James Bond ga nije predvidio...
Hajduk je postao prvak, bila je to druga od četiri titule u epopeji sedamdesetih.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....