Darko Butorović otkrio zašto danas imamo manje vrhunskih igrača i što je bio ključ plasmana u četvrtfinale Lige prvaka

Godina je ovo u kojoj se obilježilo 30 godina od legendarnog palsmana Hajduka u četvrtfinale Lige prvaka. Izgubio je Hajduk tada od Ajaxa, ali pamtit će se to kao jedan od najvećih uspijeha u povijesti ‘bijelih‘.

Svoje dojmove s nama podijelio je jedan od aktera, tadašnji igrač Darko Butorović.

Je li moguće da se tako nešto ponovi?

- U ono vrijeme... Ne bih rekao da je nestvarno, mi u ono vrijeme nismo vjerovali da smo toliko dobri, ali evo, tijekom ovog vremena, kroz 30 godina se vidjelo da rezultat ima veliku težinu i damo imali veliku kvalitetu. Imali smo spoj iskustva i nas mlađih igrača. Ja i Neno Pralija smo došli iz Splita i bili smo u jednu ruku pojačanja, pogonski kotačić uz Moku (Ivicu Mornara, nap. a.) i Rapaića kao dicu Hajduka. Uz još ostale iskusne igrače i pravog trenera (Ivana Katalinića, nap. a.) stvorili vrhunski rezultat. To se danas nakon 30 godina posebno vidi.

Ivica Mornar i Darko Butorović s našim Ivanom Renićem

Nikola Brboleža/Cropix

Ima li danas domaćeg materijala za tako nešto?

- Ja sam jedan period trenerske karijere bio u omladinskoj školi RNK Splita i bavio sam se tom djecom. Ja mislim da u našem podneblju postoji dovoljan broj pravih igrača, samo ih treba dobro usmjeriti i izvesti na pravi put. Kako smo mi došli mogu i druga djeca, treba pravi rad, vjerovanje i veliki trud i to se isplati.

Kako bi se tadašnji Hajduk nosio s današnjim europskim velikanima?

- U ono vrijeme smo igrali protiv Ajaxa četvrtfinale Lige prvaka, kao da danas igrate protiv Reala ili PSG-a. S momčadi koja je puna zvijezda. U tome vremenu prije 30 godina Ajax je diktirao tempo u Europi, danas su to neki drugi klubovi. Mi smo imali veliku kvalitetu i zasluženo smo došli u četvrtfinale.

Koja je najveća razlika nogometa prije 30 godina i danas?

- Mi smo posljednji vagon, vlak stare škole koja je radila na taktici i tehnici kroz kadete i juniore. Danas je to ubrzano kao na traci i ima nedostataka. Tek s 20 - 21 - 22 godine počinju sazrijevati. Mi smo u toj dobi već imali utakmica u nogama i taktičko - tehničkih elemenata i onda su se stvarali vrhunski igrači. Danas je teško naći takve igrače, a to je bio plod pravog rada kroz omladinsku školu.