Hajduk je na zadovoljstvo svojih navijača opet u dobrom trenutku, s nizom mladih igrača u sastavu i sa šest pobjeda zaredom u svim natjecanjima, ako ćemo tako računati i prolaz u četvrtfinale kupa u srijedu u srazu s Cibalijom nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca (0:0 pa 2:4 s bijele točke). Žele "bijeli" tu seriju nastaviti i na ligaškom gostovanju kod Slaven Belupa u nedjelju u Koprivnici (16 sati). Međutim, s pravom trener Gonzalo Garcia upozorava kako bi se svako preuranjeno razmišljanje i pričanje o borbi za naslov prvaka moglo obiti o glavu.
- Ako već razmišljamo o tome, neće dobro završiti, povijest to pokazuje – naglasio je Garcia nakon trijumfa u petak u Velikoj Gorici (3:1).
Ne treba ići predaleko u povijest da bi se u to uvjerili, dovoljno je da se prisjetimo posljednje dvije sezone. Prošle sezone Hajduk je propustio povijesnu priliku da se okiti naslovom prvaka. Da se trener Gennaro Gattuso na startu sezone nije sukobio s Ivanom Perišićem koji se odlučio za odlazak, da nije neobjašnjivo ignorirao Rokasa Pukštasa, da nije forsirao igrače na pogrešnim pozicijama (Šimuna Hrgovića na desnoj strani, Anthonyja Kalika na krilu...), da nije Talijan forsirao obrambeno orijentirani negledljivi antinogomet... Da je Hajduk barem nešto konkretno dobio od zimskih pojačanja Michelea Šege (kao ove sezone!), posuđenih Nazaryja Rusyna, Jana Mlakara i Stipe Biuka ili da je imao više novca da bolje podrži trenera i momčad. Da nije Ismael Diallo isključen u Varaždinu zbog banalnog naguravanja... Da nije, da nije. Ali jest.
Na koncu je u utrci tko manje prvak Rijeka imala samo dva boda više, iskoristila je povijesno lošu sezonu Dinama i nogometno siromašni Hajduk. Pokazala je da se može doći do naslova prvaka i s budžetom osjetno manjim od Dinamovog, ali i Hajdukovog.
A sezonu ranije Hajduk je također činilo se bio u naletu. Kao lideru tijekom zimske stanke u sezoni 2023/24 na Poljud su stigli Perišić, Josip Brekalo, Laszlo Kleinheisler, uz povratnika Nikolu Kalinića. Dogodio se epski raspad kojem su zaista kumovale i brojne ozljede, ali i činjenica da svi spomenuti igrači stigli na zimu nisu bili u natjecateljskoj formi, dok je Perišić stigao ozlijeđen. Pa je već početkom travnja Hajduk ispao iz utrke za oba trofeja, uz totalnu čistku na čelnim pozicijama kluba što je Hajduk koštalo i u pripremi iduće sezone i na njenom startu. Odigrali su "modri" kriminalno na gostovanju kod Vukovara, pali su od fenjeraša bez ispaljenog metka. Međutim, tko god misli da će Dinamo u potpunosti, u kontinuitetu ponoviti katastrofalna prošlosezonska izdanja u SuperSport HNL-u i opet pružiti takvu veliku priliku konkurenciji, vjerojatno se preračunao. Ponovno će Dinamo "kašljati", pogotovo nakon europskih iskušenja, ali teško se mogu "modri" dvije sezone zaredom konkurentima tako bestidno nuditi kao prošle sezone.
Dinamo na igrače potrošio 13 puta više
Dinamo u dosadašnjem dijelu SuperSport HNL-a baš i ne briljira, unatoč zasluženoj pobjedi u derbiju na Poljudu. U Vinkovcima su doživjeli debakl (poraz od Vukovara 0:1), zaostaju tri boda za "bijelima". Čeka ih u subotu i derbi s dojam je napokon probuđenim prvakom Rijekom u Zagrebu, ali ne treba „modre” podcjenjivati. Uostalom, u tri utakmice u skupini Europske lige skupio je Dinamo respektabilnih sedam bodova.
Riječ je o potpuno osvježenoj momčadi s novim trenerom koja se tek treba posložiti, profilirati. Klub iz Maksimira je prošlog ljeta gotovo čak 17 milijuna eura potrošio samo na odštete za nove igrače (16,8 milijuna eura). Hajduk ne može po tom pitanju stati u istu rečenicu s Dinamom. Za usporedbu, Hajduk je ljetos na ime odšteta potrošio samo 1,3 milijuna (za Ivicu Ivušića Pafosu po Transfermarktu 800 tisuća, za Rona Racija Prištini 300, a za Frana Karačića Lokomotivi 200 tisuća eura).
Hajduk je u pravilu osuđen da se pokušava pojačati slobodnim igračima koji stižu bez odštete (Ante Rebić, Adrion Pajaziti, Hugo Guillamon). Ili pak u manjku financijskih mogućnosti dovodi igrače na posudbe, kao što je bio slučaj s dvojicom od trojice Španjolaca, od kojih je jedan posuđen od drugoligaša (Edgar Gonzalez Almerije) što je dovoljno znakovito. Koliko para toliko muzike.
Hajduk mora prodavati
Javnost olako zaboravlja kako Hajduk ni u ljetošnjem prijelaznom roku nije od izlaznih transfera uprihodovao željeni, projicirani, potrebni iznos. Od većih transfera samo je Dominik Prpić završio u Portu u transferu navodno teškom 4,5 milijuna eura (otišao je i Filip Uremović u Japan za cca 800 tisuća eura po Transfermarktu). Novac od rekordnog transfera Luke Vuškovića u Tottenham potrošen je davno ranije. Dakle, očekuju se prodaje na zimu, u izlogu su Rokas Pukštas, Niko Sigur, Šimun Hrgović...
Ništa drugačije nije bilo ni proteklih sezona. Nije se Hajduk prošle sezone usrećio na zimu već spomenutim posuđenim igračima (Rusyn, Mlakar, Biuk) ili plaćenim Šegom. Hajduk je zadnjih sezona nizao prinove koji su diljem Europe igrali u drugim rangovima natjecanja (Ismael Diallo, Leon Dajaku, Yassine Benrahou...). Pokazalo se kako nitko od njih nije pojačanje.
Dovodio je Hajduk i igrače koji nisu igrali ili su igrali jako malo u svojim klubovima (Brekalo, Kleinheisler...). Ni tu se nije usrećio. Nećemo u tu kategoriju svrstavati Perišića koji je stigao ozlijeđen, čisto zato što je ipak klasa iznad svih i što je otišao nakon spora s trenerom Gattusom baš kada je trebao momčadi dati ono što može. Dolazili su klasni igrači na zalazu karijera (Ivan Rakitić, Ante Rebić...). Makar se mora priznati kako su i pod Gattusom i pod palicom Garcije priliku dobivali i mladi igrači.
Hajduk mora biti kreativniji, Garcia jest
Koliko god je Hajduk bolje posložen nego prije desetak godina, koliko god se i po visinama ugovora igrača približio, pogotovo prošle i pretprošle sezone, ipak po financijskoj moći ne može parirati Dinamu. Hajduk treba, mora imati drugačiji put, tražiti na tržištu nogu grumen zlata koji je drugima moćnijima promaknuo, kojeg su previdjeli. To sada rade sportski direktor Goran Vučević i pomoćnik Ivan Rakitić sa svojim timom.
Euforiju treba ugasiti u startu, loptu spustiti na zemlju. Hajduk treba konačno nešto naučiti iz vlastitih pogrešaka. Kao što za Hajduk nije sve propalo kada je ranije u sezoni u tri kola osvojio samo bod (2:2 s Rijekom na Poljudu, porazi 0:1 u Varaždinu i 0:2 od Dinama u Splitu), tako se ni sada ne treba zanositi nakon serije pobjeda ili likovati nakon nekih slabijih igara najvećeg rivala. Velika prednost u odnosu na prošlu sezonu jest što Hajduk ove ima trenera koji se ne libi mijenjati stvari. Za razliku od Gattusa koji je bio tvrdoglav za što je klub u konačnici platio skupu cijenu, Garcia je neke stvari pokušao drastično promijeniti. Poput prelaska s četiri igrača na tri u zadnjoj liniji. Nije se pokazao dobrim taj prelazak na trojicu u zadnjoj liniji, pa se Garcia brzo vratio na staro uz manje, ali bitne korekcije, u „build up” više se ne robuje nekim ranijim „zakonima” već se izlazak iz prve trećine malo više modificira sukladno situaciji na travnjaku.
Zaključak, stara izreka kaže kada se na kraju (života) podvlači crta najbitnije je da čovjek ako već za nečim žali, bitno je da to ne čini zbog onoga što nije napravio. Garcia je povukao odvažan potez, pa ga je slijedom viđenog povukao. Priznao je time i svoju pogrešku, ali je tim eksperimentom barem pokušao nešto učiniti, utjecati, nije pustio da sve ide samo od sebe.
Nije bitna samo titula
Dinamo je i ove sezone veliki favorit za osvajanje naslova prvaka. Poput Hajduka i Dinamo je doveo talentiranog trenera koji je u svojoj dosadašnjoj manjoj sredini ofenzivnim nogometom napravio zapažene rezultate Marija Kovačevića. Ali u Maksimiru su imali financijske mogućnost da naprave potpuni zaokret, nakrcaju momčad pojačanjima. Premda su imali privilegij da se u odnosu na Hajduk ranije ekipiraju, nisu se još posložili. U Hajduku pak jednostavno moraju biti mnogo kreativniji. To što Hajduk u zadnje vrijeme dobro izgleda unatoč tome što nema ozlijeđenog kapetana i talismana Marka Livaje je pozitivna naznaka, ali realno daleko je još borba za naslov prvaka, kamoli osvajanje titule. Tek je 11 kola iza nas.
Uostalom, niti osvajanje naslova prvaka ne mora previše dugoročno značiti izuzev prekidanja suše koja traje evo već više od dva desetljeća. Zato je Vučević na početku sezone govorio o sezoni stabilizacije. Bez igranja grupne faze u Europi koja donosi osjetne dodatne prihode, pravih višemilijunskih izlaznih transfera kao nečeg sasvim uobičajenog u poslovanju, stalnog ‘štancanja‘ klasnih igrača, i prije svega bolje organizacije i funkcioniranja kluba na svim razinama, pogotovo u smislu da svaki odlazak ključnih ljudi ne izaziva ujedno i tektonski poremećaj, ni jedna osvojena titula u tom odnosu snaga ne bi objektivno na duže staze ništa promijenila. Kad bi se nakon vjerojatno višednevne fešte otrijeznili i vratili na staro, vjerojatno bi se na staro vratila i tablica HNL-a u idućoj sezoni.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....