Hajduk je dovršio pripreme više-manje s jasnim spoznajama, prije svega da mu kadar nije osobito širok i dug. Ali da početna jedanaestorica s dvije-tri alternacije može djelovati vrlo moćno, skladno, ubojito.
Igre protiv Sturma (ruku na srce, Austrijanci Darka Milaniča nisu bili kompletni) i poglavito tbiliškog Dinama (e, to je bio pravi test) daju do znanja kako Hajduk može održavati visoku razinu igre. Pa time i rezultata. U borbi je za drugo mjesto s Rijekom, a ono što u prvi mah nismo ni išli za tim, pa kasnije nekako uočili, nitko iz Hajduka nije ni spominjao neke silne rezultatske ambicije.
Drže se vrlo samozatajno, skromno, hodaju na prstima štonobisereklo, rade i kuju svoju taktiku, u "tami svoje kože"...
Cilj - biti što bolji. Ma što god to značilo, ne ispod plasman...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....