Hajduk je bio na pripremama u talijanskom Pinetu, a do samog kraja priprema nije se znalo hoće li diplomatska aktivnost prema kancelariji pape u Vatikanu uroditi plodom. Dan prije povratka iz Italije, stigla je u tabor nogometaša „bijelih” sretna vijest, „primit će nas Papa, idemo u Rim”! Papa je stigao sa svoga putovanja iz Filipina (Svjetski Dan mladosti) na vrijeme da nas primi, nije bio umoran, rado je dočekao svitu sportaša iz Hrvatske i njihovu pratnju.
A tko je to vidio, doći u Rim, a ne vidjeti Papu...
Bio je to 23. siječnja 1995. godine i kako sad taj datum preskočiti u sjećanjima bez obzira što smo katkad možebitno i dosadni u nabrajanju „dogodilo se na današnji dan”.
Doći u Pape poseban je događaj, uvijek evociramo te uspomene „bijelih”, evo 31 zima prolazi...
- Recite mi, chi e portiere, tko je vratar – ostala je znamenita rečenica kad je papa Wojtyla zapitao tko je vratar u redovima Hajduka, jer on je u mladosti znao i volio stati na branku na livadama pokraj rodnog mjesta Wadowice, nedaleko Krakowa, kad bi potrčao za balunom.
Čast da se Ivanu Pavlu Drugom posebno predstavi pripala je - Tonću Gabriću...
Nažalost, obojica nisu više s nama, ali ostaje (nam) uspomena na sjajan doživljaj.
Posebna je bila nervoza i iščekivanje uoči privatne audijencije, hoće li želja biti uslišana... Pamtimo kako je Igor Štimac otputovao dan ranije na pregovore u Köln, valjda ni sam ne vjerujući da će se prijam prirediti...
Prijam u Pape bila je i nezgoda za vašeg šofera vremeplova. Evo što se dogodilo. Pripremio sam finu jaketu, što bi se reklo sako iz butika Big Ben u Rodriginoj ulici i svilenu šarenu Croata kravatu sam imao, ali ajme, gaće, tj. hlače od štofa nisam ponio... Ne vjerujući da će se doista dogoditi prijam kod Pape ostao sam u – rebatinkama. A ako bude prijam, već ću nešto kupiti. Ali, ajme i kuku, od vijesti da se ide preko Apenina iz Pineta do Vatikana do samog prijama nije ostalo vremena ni manevarskog prostora da obnovim garderobu.
Bože, oprosti mi... I zbog toga mi je zauvijek neugodno, Hajdukova tajnica Vjeročka Mikulandra mi je znala majčinski prigovoriti „ajde u smokve, pokvarija sa nam sliku”. Problem je što se u datom trenutku nisam sakrio u stražnje redove, nego omađijan svečanošću ostao sam na čistini i na jednoj od zajedničkih fotografija eto mene u rebatinkama. Blam i sram.
U „rebama” su bili i Milan Miki Rapaić i Ivan Jurić, kao sad pamtim, ali njihove rebatinke bile su crne i nije se primijećivalo...
Kako god, Papi smo svi ljubili ruke (rijetki su znali da treba prsten poljubiti), a Vilson Džoni se pokazao lukav i s vrha kolone pozdravljanja došao je i na kraj. Tako je je Papu jedini dvaput poljubio. Bio mu je to poseban gušt.
Dan kad je Papa primio hajdukovce u privatnu audijenciju bio je kao poseban blagoslov, te je sezone Hajduk osvojio duplu krunu, a već se bio plasirao u četvrtfinale Lige prvaka. Početak i kasnije proljeće te 1995. uz svečanost u Vatikanu ostaju upamćeni za sva vremena.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....