Kako da ga preskočimo, Neno, ča te ni sran..., baš sa „n” na kraju, kako su nam objasnili... Tako su Nenadu Gračanu napisali Riječani kad je otišao u Hajduk, a onda mu je noga slomljena kad je u prvom kolu novog prvenstva zaigrao za Hajduk i to baš kontra Rijeke, zabio je za Hajduk na Kantridi u kolovozu 1986. godine... Nekoliko minuta kasnije teško se ozlijedio.
Vaš šofer vremeplova bio je na toj utakmici (2:2) i izvještavao je, nikad neću zaboraviti taj zvuk, prasak, kao lom drvene letve nakon u biti nehotičnog starta Mladena Mladenovića na centru Kantride protiv svoga dojučerašnjeg kapetana...
Sudbina će htjeti da će tadašnji trener Rijeke Josip Skoblar, baš kao i vinovnik Gračanove nezgode Mladen Mladenović svejedno odjenuti - Hajdukov dres.
Taj je zlosretni događaj omeđio karijeru u trenutku najboljeg nogometaša Jugoslavije koji je – po nama – bio i Boban i Prosinečki zajedno. Za dolazak iz Rijeke u Hajduk tražio je da mu sve dogovoreno garantira Tito Kirigin, pa premda Tito više nije bio u sedlu kao glavni u Poljudu, došao je s momčadi Hajduka na Kantridu u proljeće 1986. da se s Gračanom dogovori u četiri oka....
- Ako me Tito hoće, ja dolazim...
- Ne brini Neno, sve što hoćeš imaš, provest će sve to Ante...
Žaja, o Anti Žaji se radilo. I tako se dogovore Tito i Doktor.
Tako je Hajduk tog ljeta 1986. opet postao neokrunjeni kralj tržišta, prodao se „Koh-i-Noor” yu-scene, osobito cijenjeni dijamant. Nakon što je Crvena zvezda drmala dvije-tri godine tržištem (kupila nam primjer Marka Elsnera), Hajduk se vratio na scenu kao kralj tržišta i kupio – Gračana... Doveli su osvajača brončane olimpijske medalje iz Los Angelesa 1984. godine u trupama selektora Ivice Osima. Imati Gudelja, Deverića, Gračana značilo je zadržati kontinuitet veličanstvene momčadi i naklon odlaska tog ljeta braće Vujović i Sliškovića.
Gračan je kasnije bio trener Rijeke, Hajduka, Osijeka, Dinama, a i Kamen Ingrada kad je momčad iz Velike kod Požege igrala Kup UEFA protiv Schalkea 04...
Svašta je Gračan bio, zamalo prvak 1999. s Rijekom, a bio je i ostao zauvijek – Doktor.
Povijest Hajduka ga pamti kao prvog koji je ostvario rekord od devet pobjeda zaredom ujesen 2001., pa su to ponovili kasnije Ante Miše i Ivan Leko.
Čekamo nekog da rekord sruši... Gonzalo Garcia je sad na nuli, kreće iznova...
Ovo je samo spomen na Gračanov rođendan, 23. siječnja proslavio je 64. i što drugo nego da Doktoru našem zaželimo još mnogo godina, zdravlja i veselja... Uz sjećanje na nezaboravne utakmice kontra Mallorke (1:0, 0:2 u produžecima) u ljeto 2001., samo malo je falilo do plasmana Hajduka u Ligu prvaka, zar ne Doktore?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....