Gonzalo Garcia ide dalje i sebe je upisao još jednom u Hajdukovu povijest. Nakon 0:5 na Rujevici kontra Rijeke, sad je dodao i 6:0 u gostima protiv Vukovara 1991... Obje za povijest, najteži poraz i sad najveća pobjeda u gostima u HNL-u!
Opet je skrenuo vodu na svoj mlin i taj u početku zbog lijepe igre obožavani, pa kasnije zbog manjkave taktike osporavani stručnjak, potrudio se ovaj put prirediti pravo zadovoljstvo navijačima "bijelih".
Netko će reći neš‘ ti, protiv posljednjeg, ali posljednji je bio svojedobno i zaboravljeni TŠK iz Topolovca kraj Siska, pa nije u Sisku bilo 6:0, nego 5:2 za Hajduk, tog 6. ožujka 2002. godine.
U svakom slučaju u Osijeku se kontra Vukovara 1991 dogodila povijesna pobjeda Hajduka. I potpisuje je Gonzalo Garcia.
Da je bio smijenjen, nikad ne bi podario takvu pobjedu, da se izrazimo alanfordovski. Nikad ne bismo znali što bi bilo da je bilo. Ovako je Garcia i po pozitivi našao svoje mjesto u analima.
Kad je već potonuo na minus 10 od Dinama, Hajduk je našao snage da se ne raspadne do kraja. A to je važno. Da drži do sebe i čuva drugo mjesto. Opjevana Rijeka debelo je zaostala na ljestvici kao treća i to smije biti i jest zadovoljstvo "bijelima". Dok se Rijeka zasluženo slavi zbog dobrih nastupa na europskoj sceni, dotle joj bodova u "domaćem radu" i te kako fali.
Moglo se srušiti i Radnik
Jasno je da je momčad Vukovara nakon brzo primljenog gola bila razbijena, ne znamo je li to ujedno i post-Čabrajin efekt, poremećaj nakon smjene trenera i promjena taktike preko noći od rada i postulata igre Silvija Čabraje, do preuzimanja kormila Tomislava Stipića. Međutim, ni Stipić nije bilo tko. Obojicu su mediji, u svoje vrijeme, tretirali i kao kandidate za klupu Hajduka, Stipić je radio prave stvari u Slaven Belupu.
Kako god, razigrani Hajduk je protiv nemoćne momčadi Vukovara usred Slavonije mogao i do rekordne pobjede cijelog HNL-a, a ona je u Hajdukovu vlasništvu i glasi Hajduk – Radnik (Velika Gorica) 10:0 iz proljeća 1994. godine u Poljudu. Ne miješajte Radnik s današnjom Goricom, imaju poveznice iz Turopolja, ali nisu isti klub. Tako je to izgledalo na osječkom travnjaku, po šansama ni nula deset nije bilo nedostižno.
Kocka šećera je time servirana za Hajdukove sladokusce, da im gorko stanje na vrhu ljestvice bude lakše probavljivo. Rekordna pobjeda ne događa se svaki dan, kapa dolje "bijelima", treneru i igračima.
I sad je opet u fokusu pitanje – a što ćemo s Garcijom? Hajduk ga nije dosad smijenio, a nakon ovih 6:0 zacijelo ni neće sve do kraja prvenstva. Zašto bi?!
Stvaratelj ili takmičar?
Mnogi bi Garciji otkazali u raznim prigodama ove sezone, posebno nakon nedavnog debakla protiv Dinama u Poljudu, ali Garcia se – je li samo zbog visoke otpremnine – čvrsto drži u sedlu i radi kako misli da je najbolje. Evo je upisao i nove pobjede.
Hajduk je u traženju sportskog direktora i prvo treba doći novi sportski direktor, pa da vidi što će (biti) s trenerom. Hoće li dalje zajedno? Tu je ključ. I tu će se Hajduk odrediti prema novoj sezoni.
Treba li mu i dalje Garcia stvaratelj igre koji promovira (silom prilika) mlade igrače ili će se okrenuti nekom spretnijem takmičaru/taktičaru kojem se ne bi smjeli događati posrtaji tipa Tirana ili 0:5 na Rujevici, te gubitak bodova u Poljudu.
Činjenica da je u trenutku finiša jeseni imao čak četiri boda više od Dinama, a da je sad na minus 10, što je čak 14 bodova manje u razdoblju kad se razigrao Kovačevićev "modri stroj", ukazuje na mane i manjkavost. Ali, čvrsto drugo mjesto i razvoj pojedinih mladića veliki su plus Gonzala Garcije.
U svemu tome treba razriješiti i "Livajin grop" i to na razini kluba: obnova ugovora kapetana i najboljeg igrača koji već ima ugovor do 2027., ali se traži novi model nastavka suradnje. Sve to čeka na radnom stolu novog sportskog direktora kojeg i hajdučki puk željno očekuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....