Vratio se Hajduk na pobjedničke staze. Nakon dva poraza na startu drugog dijela prvenstva, od Istre 1961 na Poljudu i kod Gorice, konačno su Bijeli došli do bodova, ali i proigrali. Barem u prvom poluvremenu, drugo je gotovo pa bilo za zaborav. Žrtva je bio oslabljeni Slaven Belupo.
Ne treba umanjivati trijumf Hajduka, ali tijekom tjedna čak tri ključna igrača Slavena su transferirana, Jagušić, Šuto i Agbekpornu. Uostalom, i Hajduk je bio bez ozlijeđenih Šege, Almene, Durdova, pa i prodanog Mlačića (nije igrao ni protiv Gorice).
Brajković osvježenje
Gurnuo je trener Hajduka Gonzalo Garcia u vrh napada Livaju, kako je i najavio, na desno krilo Brajkovića umjesto indisponiranog Bambe (a kada je bio "disponiran"?). Baš je Brajković koji je dobio priliku u prvih 11 bio ključni akter susreta, sudjelovao je u oba pogotka, ali i bez toga bio ga je pun teren i to što je radio, činio je u oba smjera i uglavnom je bilo logično.
Ne treba umanjivati ulogu Hajdukova detonatora Pukštasa. S Amerikancem ili bez njega Hajduk nije ista momčad. Opet je pokazao nevjerojatan osjećaj da bude na pravom mjestu u pravo vrijeme i zabije gol. Odlične su utakmice odigrali Sigur i Hrgović, bekovi su "zakuhali" pogotke.
Trener Slavena Mario Gregurina upozoravao je kako je prvih dvadesetak minuta okršaja na Poljudu ključno. Otprilike nakon toliko vremena njegova je momčad bila u zaostatku od dva pogotka.
S ponešto drugačijim profilima igrača, Livajom i Pukštasem na "desetki" i Garcia je svoju momčad malo adaptirao. Otpuhnuli su Bijeli Slaven na otvaranju utakmice, pa kasnije susret mirno priveli kraju. Prvi gol bio je onako baš malo "old school", gotovo da bi ga se Garcia skoro posramio. Ubačaj, skok glavom, pa nakon vratareva odbijanca pogodak.
Čak su gosti imali i solidan broj udaraca na gol, na koncu više udaraca ukupno od Hajduka (devet naspram 13), ali nisu imali baš i prave prilike. Statistika vara. Svoju prvu veliku Hajduk je realizirao. A bilo ih je još. Ponovno je Pukštas pokazao kako ima nos za gol i gotovo. A reakcija je bila baš golgeterska. Kao i ona Brajkovića koji je zabio kao kakav rutiner, a ne mladić koji se bori za minutažu.
Slavili broncu
Slavilo se na Poljudu i u 42. minuti, a nije pao gol, niti je bila kakva godišnjica Torcide u pitanju. Pratio se i na tribinama prijenos futsal drame iz Ljubljane, pa je nastalo kolektivno olakšanje kad je Hrvatska u ruletu penala osvojila broncu.
Kaže se da je vodstvo 2:0 najgori rezultat. Ovaj put se baš i nije pokazalo tako. Umrtvio je Hajduk utakmicu, doduše time i sebe. Izuzev razdoblja od ulaska Bambe koji je sve više postao predmet podrugljivih komentara s tribina, pogotovo nakon što je jednu loptu doslovno skoro potpuno promašio, pa malo "zaplesao". Bijeli u drugom poluvremenu skoro do sudačke nadoknade nisu uputili udarac prema protivničkom golu.
Tek je u sudačkoj nadoknadi bilo zanimljivo. Kalik je išao sam na vratara, ali je predugo čekao i previše komplicirao. A onda je Bamba namjestio šansu Pajazitiju koji je pogodio gredu.
Nažalost, zbog manjka zanimljivih zbivanja na travnjaku i drugih razloga ponovno će se prazniti račun Hajduka zbog diskriminacijskih povika dijela navijača u drugom poluvremenu, od uzvika "za dom spremni" nadalje.
Brajković je izgledao kao pravo osvježenje u odnosu na Bambu. Livaja je djelovao malo "ruzinavo", što i nije čudno s obzirom da mu nedostaje pravog ritma utakmica. Nije mu baš najbolje legla ni zamjena, hladan je bio pozdrav s trenerom Garcijom. Sve u svemu Hajduk je i bez neke briljantne predstave s lakoćom preskočio Slavena. U idućem kolu Hajduk je u nedjelju gost Osijeka na Opus Areni.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....