Dva rođendana u kući "bijelih", slatke uspomene Hajdukove. Mario Carević i nešto stariji Ive Jerolimov svečari su ovih dana. Carevića sad smijemo apostrofirati kad je obznanjeno da Urugvajac Gonzalo Garcia ostaje za kormilom. pa nam ne može nitko kazati da Carevića, aktuelnog spasitelja Gorice, promoviramo ili nedajbože guramo u vruću katrigu budućeg trenera Hajduka.
Jednog dana, tko zna, ali to nije danas. Danas samo Caru, Ricu iz Makarske (ili Baške Vode?) šaljemo čestitke za sretan 44. rođendan i podsjećamo kako smo tamo prije četvrt stoljeća pisali - u doba trenera Nenada Gračana - bez Andrića i Carevića ni u Ludbreg?! Toliko su bili značajni ujesen Gračanove 2001. godine, kad se stvarala rekordna serija od devet uzastopnih pobjeda u HNL-u, a Ludbreg, Podravina, bila je protivnik u kupu kao i Dilj u Vinkovcima, klub tvornice matuna, tj. opeka.
Jerolimov naš s Preka ponajbolji je obrambeni igrač epopeje Hajduka osamdesetih, po guštu jednog Zorana Vulića koji ga voli i silno cijeni, a Ive je naš Jerolimov bio prečesto shrvan ozljedama i nikad nije do kraja dao što je mogao.,
Zanimljiv je bio njegov put, iz Nehaja iz Senja stigao je do Rijeke, tamo je na Kantridi bio centarfor, a plasirao se i među 22 probrana reprezentativca selektora Miljana Miljanića za Mundijal 1982. godine u Španjolskoj, e da bi ga onda tog ljeta 1982. Hajduk ćapio Rijeci kako je to u ona doba volio i običavao kako je "krao" i Nenada Gračana, ranije i Nikicu Cukrova, pa Jerolimova, pa onda vraćao Igora Jelavića, vraćao Kažu Vulića, pa dovodio Mladena Mladenovića, Igora Musu, braću Ahmada i Anasa Sharbinija...
Jerolimov rijetko danas svraća do Poljuda, ali kad svrati to je veteranska fešta i veselimo se da Ivu našega opet jednom vidimo. Bio je pravi nogometaš, all-round, od centarfora do stopera, mogao je što je htio, ali omeđen ozljedama, nikad do kraja u full pogonu... Slavi 68, uvijek godinu više od vašeg šofera vremeplova!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....