Hajduk nije uspio pobijediti, ne želimo podleći porukama koje nam stižu i kažu Hajduk "u ništa", jer to naprosto nije točno, bod je uvijek bod. Barem smo mi s ove pozicije to nebrojeno puta ponavljali.
No, činjenica je i to da Hajduk nije nastavio priželjkivani niz pobjeda, u Koprivnici se opekao na domaćina punog koprive. Premda je došao pun ambicija, (doduše bez Pukštasa), Slaven je bio baš nabrijan.
Završnica susreta u koju je Slaven Belupo ušao s igračem manje (bizaran start i isključenje Filipovića, minutu nakon što je ušao?!) dala je poticaj domaćim navijačima da se dignu sa sjedalica i skandiraju:
- Ustanite Podravci, ustanite Podravci...
A kad su svi ustali na zapadu, skladno su zapjevali:
- Bit će Hajduk k...c šampion!
I opet i opet.
To je ono, dakle, što ih žulja. Legitimno je to s njihove strane, a dobro je znati kakav ih motiv napaja energijom.
Umalo hladan tuš
Baš u tom trenutku, 96. minuta je otkucavala, a igralo se sedam minuta sučeve nadoknade, Bruno Durdov je ispalio udarac s ruba kaznenog prostora i balun je zamalo promašio gol... Ljudi, kakav bi to bio hladan tuš i "hladan kuš" da je balun ušao u mrežu?!
Ta šansa, udarac Durdova u zadnji čas, te velika prilika Michelea Šege koji je s par metara u 25. minuti nevjerojatno poslao balun s pogrešne strane stative u gol-aut umjesto u mrežu, označili su ovu utakmicu s Hajdukova aspekta.
Ima i ta poruka koja nam je bljesnula, a koju potpisujemo objeručke. Šalje nam je stari kolega koji nije hajdukovac, porijeklom iz Krašića, Pribića, iz doline je kardinala i kaže:
- Vaš trener mijenja jedinog opasnog napadača, Rebića, a panično hoće tri boda!?
Pa da razmislimo i o tome, premda ne znamo nije li možda Rebić sam tražio zamjenu zbog kakvih tegoba, pa ne treba unaprijed griješiti dušu.
Slaven je bio krajnje borben, a u Adrianu Jagušiću ima briljant, dragulj našeg nogometa. Ostatak ekipe vrlo je korektan i radišan.
Hajduk poduzetan, ne može mu se odreći volja, međutim ponovio je boljke u napadu. Nabrijani Slaven nije bio podatan kao Istra i Gorica kojima se lakoćom utrpalo po tri balun u mrežu i bez majstorstva Marka Livaje koji se oporavlja od ozljede.
Sad kad je Šego promašio sa dva-tri metra, a Durdov nije pogodio, opet navijači smiju zažaliti za Livajom.
Hajduku bod, je li to jedan više ili su dva manje, dilema je kao što Buridanov magarac ne uspijeva odlučiti se hoće li posegnuti za sijenom desno ili lijevo, pa umre gladan. Tako nekako...
Preporučujemo hajducima da čvrsto drže bod u ruci, on ih drži na vrhu ljestvice. A zacijelo nije bilo ni realno da se Hajduk u nizu gostovanja, Vukovar u Vinkovcima, Istra u Puli, Gorica u Velikoj Gorici vrati pobjednički i četvrti put zaredom, iz nabrušene Koprivnice kod Slaven Belupa.
Žestoki Slaven i promašaj Šege u 25. minuti označuju Hajdukovu 0:0 utakmicu koja nipošto nije bila šetalište i ružno je reći "Hajduk u ništa". Ne, Hajduk - u jedan. Nije da se oglase mačkule, nije pogodio "usridu", ali alkarski punat vrijedi za povratak na vrh.
Šarlija je u toj 25. minuti, a na svom domaćem terenu (obiteljska kuća mu je preko puta stadiona Apaš), znalački iznio loptu naprijed, dodao do Almene, koji je dugačkim dodavanjem našao Rebića na drugoj vratnici, a ovaj je spustio glavom. Krovinović je malo zakasnio, da bi potom Šego s dva-tri metra pucao pokraj gola!
Brojni navijači Hajduka na tribini uhvatili su se za glavu, a domaći se pomolili. Hvala ti, Šego. Mogao je Hajduk do vodstva...
Dvostruka konotacija
Bilježimo i to da se u 40. minuti sve treslo iz pravca gdje su navijači Hajduka stacionirani, "za dom spremni, za dom spremni"... uzvikivalo se srčano i višekrat. Ako ne napišemo, prešućujemo, ako napišemo, šta ima veze, dvostruka je konotacija, govori se tako u Saboru gdje se odvijaju polemike što ih u slobodno vrijeme preko YouTubea usrdno pratimo.
Bilo je to svakako prigodno i zacijelo onom drugom konotacijom motivirano, onom iz Domovinskog rata, jer Torcida je tada podigla poruku u čast našem vukovarskom heroju, Francuzu Jeanu-Michelu Nicolieru. Njegovo ime su napisali na hrvatskoj zastavi, a potom i pjevali "Vukovar, Vukovar". "Stoji grad..."
Nedugo zatim buknuli su domaći grlati navijači,"Cigani, Cigani", predmnijevamo prema sucu Čulini i to s područja gdje budu... kako ono, nisu srdelice, nego... čekaj da se sjetimo, aaa, štuke, ali ovo nisu bili maloljetnici, simpatični školarci, nisu štuke, nego ozbiljni ljudi, odrasli.
Potom su navijači gostiju pjevali Moju domovinu, to je uhu ugodno i dobrodošlo, pa onda Samo tebe volim ja i to je sve ono pozitivno što volimo čuti i slušati.
Vidite i sami da je bilo uzbudljivo ozračje puno doživljaja. Dolje na terenu nastavilo se "Špacino mrvljenje" sve do šuta Durdova koji nije pogodio i konačnih 0:0. I još dodatak: nogometaši Hajduka ni ovaj put nisu otišli na naklon Torcidi, sa centra su se uputili drito u svlačionicu.
Malo im je bod u džepu? Pogledajte ljestvicu, a dugo je prvenstvo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....