Postoji li bolji način za proslaviti treću uzastopnu pobjedu svog kluba na otvaranju prvenstva od toga da ih zaspeš bakljama kada te dođu pozdraviti pred tribinu?
Kako ne bi postojala! Zašto ne bi, primjerice, jutro nakon te pobjede pljunuo igrača kluba za koji navijaš i zaprijetio mu da ćeš mu izbiti zube? E to se zove proslava!
Poraz od Dinamo Cityja iz Tirane (i dalje nije riječ o šali, nego pravom imenu kluba), odnosno novi debakl u Europi, i to u sezoni kada su kuglice u Nyonu napravile sve što je u njihovoj moći da Hajduk nakon 15 godina ponovno doživi jesen u Europi, previše je bio bolan za "navijače" Bijelih da se ne bi pokušalo pogoditi Marka Livaju bakljom, po mogućnosti u glavu. Ili barem pljunuti Anthonyja Kalika.
Ti ljudi ne igraju onoliko dobro koliko huligani smatraju da bi trebali i zato ih treba napasti, pogoditi ih nečim, zaprijetiti im, dobro ih nalupati. Treba ih kazniti na svaki mogući način, jer zarađuju puno više nego što huligani smatraju da bi trebali zarađivati. Ne one koji su im se ugovorno obvezali isplatiti toliko novca, nego njih. Bezobraznike jedne! Kako se samo usuđuju prihvatiti plaću koju su s nekim dogovorili!
Pogotovo taj Livaja... Što je taj uopće napravio za Hajduk? Upisao je 93 gola i 55 asistencija u 175 službenih nastupa za klub, tri puta je proglašen najboljim igračem HNL-a i isto toliko puta završio sezonu kao najbolji strijelac. Sam je odlučio nebrojeno mnogo utakmica i zabijao golove kakvi se ne viđaju ni u ligama petice. Ali osim toga, što je on uopće napravio za Hajduk?
Dobro, ostao je u splitskom klubu kada je mogao ići igrati ozbiljniji nogomet za veći novac i godinama davao smisao poprilično besmislenim sezonama Bijelih... Ali što je Livaja osim svega toga napravio za Hajduk?
Ništa od toga ne znači da klub treba postati njegov "taoc", ali to ni nije slučaj. Livaji je samo pala forma, a usto Gonzalo Garcia ima svoju ideju za koju od svog kapetana traži da joj se prilagodi. Kao što su i njegovi prethodnici imali svakakve ideje na kojima su inzistirali pa bi se onda zbrajala šteta nanesena klubu nakon što bi ih čelnici šutnuli nogom kada bi stigla prva kriza. One koje su mogli isplatiti, naravno. Ali odlazim preširoko...
Nakon što su huligani gađali bakljama kapetana i ostale igrače kluba za koji "navijaju", Dario Melnjak je u izjavi za novinare stao u njihovu obranu. U maniri čovjeka koji pati od težeg oblika Stockholmskog sindroma, rekao je da razumije navijače te da bi vjerojatno i on sam sebe gađao s tribine, dodavši kako su ti ljudi predivni i da se nada da će im moći oprostiti.
Melnjak kao da je bio tužan što pokoja baklja nije odsjela na njegovoj glavi. Možda bi krvavog nosa i opečenog lica bolje podnio ispadanje iz Europe.
Vjerojatno je sutradan s ljubomorom čitao o divljačkom napadu na Kalika u splitskom kafiću, maštajući o tome da njega neki huligan pljune i zaprijeti mu da će mu izbiti zube. Za to vrijeme Hajdukova PR služba je smišljala svoj proglas, a finalni proizvod očekivano je bio lišen čak i korporativnih normi, a kamoli hrabrosti.
Iz Hajduka tako nisu niti "najoštrije" osudili (kao primjerice Hrvatska udruga Nogometni sindikat), već samo osudili, uz dodatak: "Jasno i nedvosmisleno pozivamo na razum, odnosno na suzdržanost od bilo kakvih oblika ponašanja koji mogu nanijeti još veću i nepopravljivu reputacijsku štetu našem Klubu.”
Ne samo jasno, već i nedvosmisleno! Ufff, za naježiti se... Pokazali su huliganima!
Sramota je da si netko uzima za pravo gađati bakljama bilo koga, a kamoli igrače kluba za koji navija. I sramota je da si netko uzima za pravo pljuvati čovjeka i prijetiti mu, jer ovaj dovoljno dobro ne igra nogomet. I sramota je da službenom Hajduku nije dosta da netko njihove igrače na terenu gađa bakljama, nego treba čekati da se njihovog igrača napadne usred bijela dana da bi izbacili neko jadno priopćenje.
Igrači mogu biti nedovoljno kvalitetni za visoko postavljene ciljeve (što veliki broj njih i jest) i preplaćeni za ono što pružaju (što definitivno svi jesu), ali to nikome ne daje pravo da im prijeti i pokušava fizički ozlijediti.
Jer još veću ulogu u cijeloj priči igraju treneri (mahom potkapacitirani), sportski direktori (mahom potkapacitirani), članovi Uprave (mahom potkapacitirani), predsjednici Uprave (u slučaju Bilića - apsolutno izgubljeni, u slučaju Jakobušića - sasvim odcijepljeni od realnosti) i članovi Nadzornog odbora koji cijeli taj cirkularni proces amenuju.
To ne znači da netko ima pravo njima nešto napraviti, to samo znači da su igrači ti koji snose samo dio odgovornosti, koliko god to nekome bilo teško shvatiti. Oni su ti koji moraju zabiti gol i spriječiti da ga protivnik njima zabije, ali nisu oni ti koji sami sebe dovode u klub, niti sami uzimaju novac iz klupske blagajne.
Niti su oni ti koji sami sebe ne stavljaju igrati pa si tako srozavaju vrijednost na tržištu i izravno financijski oštećuju klub, zbog čega se ne mogu dovesti kvalitetni igrači na vrijeme da pomognu Klubu nakon 15 godina osigurati europsku jesen.
To rade treneri koji zbog svojih revolucionarnih vizija drže vrijedne igrače zakucane za klupu, sportski direktori koji brane te trenerove revolucionarne vizije na štetu financijske stabilnosti kluba, predsjednici Uprava koji dopuštaju sportskim direktorima da izravno rade štetu klubu i članovi Nadzornog odbora koji dopuštaju predsjednicima Uprava da skrštenih ruku gledaju kako klub gubi novac.
Tako da bi Ljubo Pavasović Visković, isto onako kako je izračunao da Hajduk zbog ruševnog stadiona "gubi od pola do milijun eura po utakmici”, mogao izračunati koliko je Klub izgubio zbog - kako on kaže - "rijetko strukturirane i inteligentne osobe koja zna što radi” i na čiji rad "nitko u Nadzornom odboru nema primjedbe u ovom trenutku".
A službeni Hajduk bi puno oštrije trebao stati u zaštitu svojih igrača.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....