Hajduk je na Maksimiru u velikom derbiju s Dinamom pružio još jednu u nizu bezličnih predstava u derbijima, odigrao jedno veliko ništa. U po viđenom na terenu ispodprosječnom derbiju domaćin je dojam je s nekakvih pola gasa rutinski slavio 2:0.
Možda dojam vara, možda i statistika koja prema Sofascoreu kaže kako je Dinamo imao četiri velike prilike, Hajduk nijednu. A možda je to jednostavno istina. I realnost. Kao što je od početka sezone bilo jasno kako je Dinamo osjetno kvalitetniji, ali da će se ipak Hajduk pokušati potući za trofeje s „modrima” i prošlosezonskim osvajačem duple krune Rijekom. Nije se potukao za trofeje, to nije tragedija. Tragedija se što se nije „potukao” niti u derbijima s Dinamom.
Već neko vrijeme Hajduk uz nekoliko utakmica koje odudaraju od pravila (Vukovar 1991, Istra 1961...) djeluje poprilično blijedo, bez energije, nekonkretno, prazno... A to nema puno veze s tempom lige koji je sada vruća tema.
Pa ne treba nam valjda uz dužno poštovanje prema njemu stranac govoriti da je tempo HNL-a smiješan, „slow motion”u odnosu na najjače lige Europe. To se vidi iz aviona, to je osjetio svaki igrač koji je išao u jaču ligu. Ali opet, ta liga je naša i kakva jest da jest izbacila je generacije „kockastih” koji nižu uspjehe s reprezentacijom na velikim natjecanjima. Dakle nešto ipak valja.
Pritom se pomalo izgubio i onaj inicijalni stil igre koji je u prvom dijelu sezone gajio trener Gonzalo Garcia. Postao je Urugvajac malo pragmatičniji, ali je pritom počeo Hajduk i malo isuviše lutati. Pa to sve skupa pada u dojmu i rezultatski. Ali kako je izuzev Dinama takva i konkurencija, veće rezultatske štete nema.
Od onih četiri boda više Hajduka u odnosu na Dinamo jesenas, boda zaostatka na početku drugog dijela sezone SuperSport HNL-a, dva kola prije kraja prvenstva Hajduk ima 18 bodova manje od prvaka Dinama. Je li to realna slika ili ne? Svatko će imati svoje mišljenje, kao i o stadionu na Poljudu.
Oštra poruka Upravi
U četiri ovosezonska derbija s Dinamom osvojio je Hajduk tek jedan bod, a u pravilu je u svakoj od utakmica bio potpuno nadigran. Osim samo donekle u onih maksimirskih 1:1 kada je Hajduk u finišu utakmice ostao bez pobjede, Dinamo je potpuno dominirao. Kao i cijelim HNL-om u zadnje vrijeme. Nanizao je trener "modrih" Mario Kovačević sa svojom momčadi 21 prvenstveni susret bez poraza (18 pobjeda i tri remija).
U tom odigranom 21 kolu Hajduk je osvojio 22 boda manje od Dinama. Pustimo sad veću kvalitetu „modrih”, slabije odigrane derbije, to je više od boda po kolu razlike. Previše. Dinamo igra dobro, ali nije baš toliko bolji.
Nakon bezlične predstave u derbiju, Garcia je na konferenciji za medije na pitanje o preostala dva kola kao nekakvom posljednjem filteru za igrački kadar za iduću sezonu ako nismo „izgubljeni u prijevodu” između ostalog kazao:
- Pitat ću isto što i prošlog ljeta i nadat ću se da će se to realizirati.
Na dodatno pitanje o tome na kakvom će profilu igrača inzistirati, koga će tražiti, pojasnio je:
– Očito trebaju nam fizički snažni igrači, brzi, eksplozivni, moćni... Igrače kakve traži moderan nogomet. Moramo promijeniti stvari... Promjene bi trebale biti dubinske, ali ja sam trener – kazao je Garcia.
Utugvajac je u svom stilu sve rekao, a da kao ništa nije rekao. Emitirao je Garcia jasnu poruku. Nisam zadovoljan pojačanjima poručio je Upravi, a odaslao je poruku i igračima.
Ljetos je imao sličan problem kao i ljeto prije njega čovjek istih inicijala kojeg je naslijedio na klupi Hajduka Gennaro Gattuso. Nije ga klub baš zatrpao pojačanjima koje bi volio vidjeti u momčadi, kao ni ranije Talijana. Iz objektivnih okolnosti, novca nema. Na pripreme se ne ide, cjenka se za koju desetinu tisuća eura oko Darija Marešića (ne omalovažavajući vrijednost niti tog novca, još manje igrača)...
I ovakav Hajduk mora bolje
Nije uopće sporno da Hajduku nedostaje prave kvalitete za nešto više, a pogotovo igrača određenih profila, hitrijih, eksplozivnijih, snažnijih, izdržljivijih... Ne isprobava Garcia slučajno mladog brzog Ukrajinca Adama Hurama. Ali opet s momčadi u kojoj su iskusni igrači koji su igrali u inozemstvu, bivši reprezentativci, koja ima Livaju, Rebića, Šegu, Krovinovića, Ivušića, Melnjaka, Šarliju, Marešića, već prekaljene HNL-ovce Pukštasa, Sigura... Zanimljive mlade igrače poput Almene, Silića, Hrgovića... Ovo je ukupno tanko.
Europa je bila teški debakl, kup eliminacija od Rijeke dijelom i nesreća, a u prvenstvu je ovo po plasmanu na ljestvici realnost, po igrama zadnje vrijeme uglavnom tanko. Nastranu afirmacija mladih, bolja pozicija sutra na tržištu nogu. Stalno slušamo o napretku, a nije baš vidljiv.
Ova momčad i ovakva može i mora bolje, neovisno kakav način igre preferirali, neovisno o tome koliko promjena na ljeto doživjela. Vjerojatno bi i bilo bolje da se od starta više pokušava igrati sukladno igračima koje imaš trenutno na raspolaganju, dok se kroz prijelazne rokove koliko toliko ne približiš profilima kadra na koje ciljaš i koje imaš u svojoj viziji nogometa. Vjerojatno bi bilo bolje da se stvara kult momčadi, a ne kuka javno za pojačanjima čime se svakako dodatno ruši ionako klimav odnos s nekim sadašnjim igračima.
U suprotnom dobiješ ovakav proizvod, prazan Hajduk s pomalo „izgubljenim” trenerom koji nije jedini, pogotovo ne glavni krivac za bilo što. Trenerom koji kuka što nema očekivanih i za nešto više prijeko potrebnih pojačanja, koje mu Uprava kluba očito ne može dovesti, priuštiti jer ne zna stvoriti vrijednost i oploditi je. Pa se Hajduk vrti u tom nekakvom začaranom krugu iz kojeg ne može izaći. Već godinama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....