Hajduk je opet teško poražen, Dinamo je dominirao, dinamominirao Poljudom, da se igramo riječima, pa premda ovo nije baš pobjeda/poraz nokautom, nego na poene, da se izrazimo boksačkim rječnikom, ne mijenja puno na stvari. Hajdukove ambicije opet su prizemljene, a šugaman je s Hajdukove klupe poletio u ring, u ime priznanja novog zasluženog poraza.
Možete sve to dvojako prihvatiti:
1. Godina je stabilizacije i uči se tek igra i biraju se igrači, pravi protagonisti ofenzivne igre;
2. Ovo je bila utakmica čistog mazohizma za navijače Hajduka, preko 30.000 gledatelja može na kraju samo pjevati tužbalice, zauvik ćeš ostat ljubav mog života, ili što bi rekao moj dragi kolega Mario Jurić ‘jadni ti smo ka šta i jesmo‘.
Navijači Hajduka nisu imali snage niti propisno izviždati svoje ljubimce, ostala je pat situacija na kraju, Torcida šuti i gleda, a pokunjeni ‘bijeli‘ na centru pokupe se brzo prema svlačionici.
Garcijin Hajduk može se svesti u par epiteta: dopadljiv, to svakako, teži kombinatorici, nije da nije, ali dozlaboga je mekan i jalov. Niškoristi. Koliko je šansi stvoreno? Hm, da pogledamo u bilješke... Kako ocijeniti Nevistića?
S druge strane Dinamu je bilo dovoljno samo malo konkretnosti da probuši Ivušića. Golman ovaj put nije kriv, ali baš je - Probušić, oštri udarci iz daljine Hoxhe, pa onda i Bakrara našli su put do mreže.
U konopcima
Hajduk opet kao u Varaždinu zapleten u konopcima kompliciranja, s bezbroj povratnih baluna i premalo pojedinačne inicijative i okomitosti.
Derbi je bio prožet nadasve opreznom igrom, obostrano, nitko nije srljao, nije ni Dinamo inzistirao. Bolji, sigurniji Dinamo je bio otkako mu je u sredini polja zaigrao Bennacer, zbilja je majstor, Bilo im je lakše sa 1:0 u džepu.
Da smo na Garcijinu mjestu ni u ludilu ne bismo vadili Sanyanga Bambu iz igre nakon prvih 45 minuta. Jest da je brzdalo, ali barem glumi opasnost, ovi drugi krilni napadači niti ne glume da su opasni, ajme i kuku.
Golem taktički posao obavili su Goda i Hoxha, trener Kovačević ih je opteretio da „ugase” desnu stranu Hajdukova napada, pomagali su se i udvajali, obavili su posao vrlo dobro. Dapače, Hoxha je iskočio u kontru i završio je dalekometnim udarcem koji je doveo Dinamu prednost 1:0.
U nastavku ništa od Hajdukova juriša, opet je to bila priča ‘plete ribar mrižu svoju‘ ili ‘vrti se mačak oko vruće kaše‘, falilo je – kako bi Stanko Poklepović Špaco rekao – penetracije do ekstaze.
Kad se samo sjetimo da Krasimir Balakov, trener Hajduka u sezoni 2011/12 nije izgubio nijednu utakmicu s dva razlike, a Garcia evo već drugu zaredom gubi 0:2...
Možda nije za usporedbu, ali od onih smo koji robuju Njegovu Veličanstvu Rezultatu. Na lijepu igru, bez efekta, ne dajemo ni pet para/lipa/centi.
Garciji očito treba još vremena, a ni ovaj put kao da nije bilo Marka Livaje i to je veliki manjak za ‘bijele‘ i enigma za trenera.
Veza bez veze
Vezni red Pajaziti, Krovinović, Pukštas nije se uspio nametnuti, igrali su remi i prepokrivali se s ‘modrima‘, Mišićem, Zajcom, Ljubičićem.
Tu se krila zanimljivost derbija i slutilo nam je da sve ide prema 0:0 šahovskom rezultatu.
No, kad je Hoxha prodorom rastvorio derbi, u drugom dijelu je na vidjelo izašla nemoć Hajduka da popravi rezultat. Opcija B, juriš u popravak poraza, moj spas za mene, kao da ne postoji. Sve su promjene s klupe utrošene uludo, pomaka nije bilo.
Uvjereni smo da će ove sezone biti trka udvoje, utrka Dinama i Hajduka i da su ostali preloši, izuzev, pardon, Varaždina. Lako će se brati bodove protiv ‘ostatka svijeta‘. Treba biti strpljiv i dizati svoju igru i tražiti prava rješenja, da Dinamo ne odmakne previše.
Zasad izgleda da je Hajduk upao u rupu, a mi vam nudimo dva izlaza, da ponovimo:
1. Vjerovati da je ovo godina stabilizacije i biti jobovski strpljiv;
2. Prepustiti se očaju i mazohizmu gubljenja bodova i živaca...
Najlakše je reći Dinamo je bolji, no nemojmo zaboraviti, derbi se očekivao kao giljotina za jednog od dva mlada trenera i mnogi su se nekako naslađivali da će baš Mario Kovačević pokazati kako nije dorastao klupi Bobanova Dinama.
No, to se nije dogodilo, naprotiv, Kovačević nakon Poljuda može biti zadovoljan i presretan i mirno čekati „fenjer iz bašće” na europskoj sceni.
Garcia pak, mora pronaći neka bolja rješenja, dvaput gubiti 0:2 nije i ne može biti slučajno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....