Po bod svakome. Na kraju borbenih 1:1 u utakmici koja nas je podsjetila na to kako su derbiji izgledali u prošlosti. "Na nož" u svakom duelu, više od polovice igrača na terenu pokupilo je žute kartone, poništeni gol, pa i penal, beskrajna sudačka nadoknada. Svega je bilo u okršaju Dinama i Hajduka na Maksimiru. Utakmica je bila sve samo ne dosadna. O tome koliko je sama igra zapravo bila kvalitetna dalo bi se raspravljati, ali, brate, da je bilo sadržajno – to je!
Secirala se statistika do najsitnijeg detalja. Razrađeno je to danas do razine da se mjeri i vrednuje svaki dodir. Ispada da je Hajduk zabio iz svog jedinog udarca u okvir gola. Pogodio je još jednom Michele Šego, spretno i sretno. Najbolje se snašao. Debelo u sudačkoj nadoknadi, igrala se 12. minuta, vodstvo Bijelih poništio je Arber Hoxha iz odbijanca. Nije to mogao zaustaviti ni odlični Toni Silić na vratima. Je li Hajduk dugoročno dobio novu jedinicu? Pitanje je to za neku drugu analizu.
Ali nama je za oko zapela druga stvar. Hajduk je napravio čak 27 prekršaja. Dinamo ih je skupio 12. Ogroman broj prekršaja rezultirao je, logično, i ogromnim brojem žutih kartona. Čak 10 pokazao ih je sudac Patrik Kolarić Bijelima. Dinamo je prošao nešto bolje sa šest komada. I to je možda najbolja slika derbija, slika Hajduka koji je zaslužio pljesak jer se na Maksimir protiv favoriziranog Dinama došao boriti.
Odmah nam je na pamet pala katastrofa u Rijeci i pet primljenih golova. Koliko je tada Hajduk napravio prekršaja? Samo sedam. Cijelu utakmicu. Nakon sat vremena igre ima je jedan jedini faul. A žuti kartoni? Nula! Ni jedan jedini... Gledajući samo to, čini se da ni rezultat nije mogao biti puno drukčiji. Ni žara, ni borbe, ni force... Ni "d" od derbija.
Ipak se mijenja!
Pisali smo nakon toga kritike Gonzalu Garciji. Igrače jednostavno nije uspio osokoliti, "naložiti" ih na protivnika i derbi. Ma ništa. Kao da se igrala tek neka obična utakmica. Čast svima, ali okršaji s Dinamom i Rijekom za Hajduk bi ipak trebali nositi poseban naboj.
I uspio je Gonzalo u tome. Prodrmao je svlačionicu, a tome u prilog išao je i povratak Marka Livaje u početnu postavu. Nije to isto s kapetanom i bez njega, sasvim je jasno. Kako je to nedavno u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju slikovito opisao bivši igrač i trener Bijelih Zoran Vulić: Protivnici se Livaje boje i kad je na klupi... Buletu je platio Filip Krovinović preselivši se na klupu, pa je Livaja tako zaigrao na poziciji desetke.
U zadnjih pet utakmica Hajduk je slavio samo jednom. I to protiv posrnulog Osijeka na Poljudu. Osim uvjerljivog poraza od Rijeke, dogodila su se i tri remija (Slaven Belupo, Varaždin i Dinamo). Jasno je postalo i da se Garcia mijenja. Može se reći da je evoluirao. Ne drži se više "kao pijan plota" samo svoje igre. S vremenom (i lošijim rezultatima) postao je svjestan da se mora prilagoditi.
Postalo je to očito kontra Dinama. Iz početne postave ispao je Šimun Hrgović, a odjednom osvanuo Ron Raci. Po vokaciji stoper, iako mu nije strano ni zaigrati na beku. "Izmislio" ga je Garcia, oživio prvi put zapravo nakon rujna. Dobio je u listopadu 25 minuta protiv Istre 1961, a posljednji put smo ga u prvih 11 vidjeli još u rujnu protiv Lokomotive. Od tada je nestao iz Garcijinih planova, sedam utakmica proveo na klupi. Ali sada je bio njegovo iznenađenje za Dinamo, ali i jasna poruka da je shvatio da mora mijenjati jer je došlo "stani-pani". Zamislite samo da je Hajduk poražen na Maksimiru... Pitanje je bi li Garcia danas stolovao na Poljudu.
Prežaljeni Gennaro
Ovako se odlučio na destruktivnijeg Racija, orijentiranog na obranu i s limitiranim izlascima naprijed. U kombinaciji s Branimirom Mlačićem i Zvonimirom Šarlijom izgledalo je to na oko kao da Hajduk igra s trojicom stopera. To je i bio u slučaj u fazi napada, dok je u obrani Raci ipak "glumio" beka u standardnoj formaciji s četvoricom u zadnjoj liniji.
Notirali smo Hajdukove loše rezultate u posljednje vrijeme koji su Dinamo vratili na vrh s bodom viška. No, više od samih rezultata problem je igra. Hrabro, ali i neuvjerljivo je to bilo u Maksimiru. S puno žara, prgavosti i duela. Ali igre bilo nije. Ne računajući katastrofalni Osijek, Hajduk već šest utakmica nikome nije zabio više od gola, a u tri utakmica ostao je bez ijednoga. Bodovi se skupljaju na (Šegine) mišiće.
Gattuso, jesi li to ti? Baze su to u navijački krugovima, kao da će Garciji netko s glave strgnuti masku ispod koje će se ukazati odavno prežaljeni Gennaro Gattuso. Gol, pa nijedan, pa opet gol. Teško Bijeli dolaze do pogodaka, ali nadajmo se da je to kod Garcije samo faza. Nećemo više evocirati uspomene na mučne igre pod Gattusom.
Vratimo se za kraj na bit i podvucimo da je usprkos neuvjerljivoj igri Hajduk na Maksimir izašao nemjerljivo hrabriji nego protiv Rijeke na Rujevicu. Laički, a na taktički, vidjelo se to u svakom suprotstavljanju "divljem" Josipu Mišiću, reakcijama Silića, Livaje, Anthonyja Kalika. Tvrdo, ali borbeno, s "milijun" prekršaja i žutih, na granici crvenog kartona. Baš kakav derbi i treba biti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....