Nije Hajduk uspio, ostao je zakovan u remiju, samo 1:1. Prekinuo je niz poraza, ali nije pobijedio. Tri boda od 18 u posljednjih šest utakmica. I to je to. Ni više, ni manje.
Hajduk začudo bez prave energije da preokrene usud, premda je bilo promjena. Ali, nije bilo pravog pobjedničkog ritma.
Rijeka ima pet, a Dinamo četiri boda više, dva kola prije kraja. Izgleda kao the end, konec, fine, kraj, svršetak.
Bio je to ipak drugačiji Hajduk u pretumbacijama Gennara Gattusa, talijanski trener dao je poticaja ofenzivi na gostovanju u Velikoj Gorici, petorica baš mladih u početnoj postavi su se našla, odmah se izračunalo da je to 25,5 godina u prosjeku, nikad mlađa momčad ove sezone.
I naglašeno napadačka.
Sa strane Gorice baš su glasne glasine da bi Mario Carević trebao postati novi trener Hajduka, o tome se ćakulalo u kafiću ispred stadiona koji bude napučen mnoštvom, kao sve je to dogovoreno, ali dakako, nema potvrde...
Dotle je Carević okupio svoje Turopoljce na centru igrališta i naložio im opću motivaciju, kako to običava, ono kad stanu ukrug, pa viknu ajmo ili u tom stilu nešto, Carević je kolovođa motiva i energije.
Hajduka je dopratilo mnogo navijača, 2000 ulaznica je predano Hajduku na korištenje, navijači
u 20 kombija, 40 automobila i još autobus došli su u metropolu Turopolja.
Na početku se Torcida oglasila skandiranjem „srami se Hajduče”, ali je to kasnije zamijenilo ono „forza Hajduk Spalato”. Miješaju se razočaranje zbog negativnog niza voljene momčadi, ali je ljubav dakako neupitna i nepresušna, ne treba to ni spominjati. Od „srami se” do „oj, bijeli anđeli”, malen je korak...
U prvom dijelu Silić je spašavao ispred Ndockyta („a kamo li Lučić”, uzdisalo se kraj nas na tribinama), Hajduk je imao nekoliko kornera i polušansi, Gorica je povremeno živjela opasno, ali pravih zgoda i prigoda za „crveno-plave” nije bilo. K tome je i Dominik Prpić dobio žuti karton koji ga eliminira s Jadranskog derbija iduće nedjelje.
Na kraju prvog dijela eto i tri minute sudačke nadoknade, jer se krpao travnjak, topovskim udarom sa strane Torcide počela je utakmica i oštetio se travnjak. I kasnije su rupu nasipali zemljom, bio je to prekid susreta, a tri minute nogometanja nadoknađene su kasnije...
Nastavak je odmah bio puno uzbudljiviji, poveo je Adrion Pajaziti za Goricu, klasična kontra i udar na Hajdukov zadnji red koji nije bio dobro postavljen u povratku sa centra. Pajaziti je na dodavanje Ante Ercega poentirao s desetak, dvanaest metara.
Potaklo je to Torcidu da zaori poticajno spram usnulih hajduka:
- Igrajte, pičkice, igrajte pičkice...
Gattuso je s klupe odmah ordinirao trostruku izmjenu, ušao je između inih i Šego i odmah je Michele asistirao Marku Livaji za 1:1, tempiran, odmjeren centaršut slijeva Šege, ali još veća je bila majstorija velemajstora Livaje da glavom iz kontakta zabije – 1:1. Šest, sedam minuta trajalo je vodstvo Gorice, od 48. do 55., sad su hajduci opet uzgajali nadu. Kakvu nadu? Nadu koja posljednja umire. Ajmo, još nije kraj, Gattuso je gestikulirao s nogu, uz klupu...
U 75. minuti eto tradicionalne bakljade najžešćih navijača Hajduka, Torcida slavi 75. rođendan ove godine i baš ta minuta je okidač za vatromet pirotehnike, za vatrene orgije plus poneki topovski udar. Ne pitajte kako se to unosi. Ne znamo. Unosi se. Kratak prekid i idemo dalje. Ali ne daleko i ne zadugo...
Hajduk do kraja susreta kao da je izgubio i ono malo motiva i žara, ako ga je uopće imao, kraj je dočekao nemoćan i bezvoljan da iole krene na sve ili ništa po pobjedu. Finiš, zadnjih kvarat od ure protekao (nam) je u mukotrpnom iščekivanju samog kraja, trostrukog sučeva zvižduka bez realne nade da bi „crveno-plavi” došli do pobjede u Turopolju. Igrali su u rezervnom dresu, a izgledali su kao rezervna momčad. Ma niti to...
Najluđe je bilo kad je Gattuso u zadnjih šaku minuta uveo s klupe Filipa Krovinovića, kao da mu je rekao ajde Krova, sad ti pomogni, povuci...
- Sad da ti ja pomognem?! - nije to Krovinović rekao, ali na njegovom mjestu možda bismo se odvažili to reći.
Kako god, ostalo je 1:1.
- Igrajte pičkice, orilo se Turopoljem i nije to mogao nadjačati ni moćni razglas stadiona u Velikoj Gorici, dugo će nam odjekivati u uhu eho „igrajte pičkice”, kao i naslađivanje dijela ovdašnjih navijača, „bit će Hajduk k... šampion”, A to k, nije ni klip, ni kukuruz, nego znate već. Ma, mogli smo napisati, kad već rabimo riječ pičkice, jer pale su sve brane lijepog ponašanja, bit će Hajduk kurac šampion.
Kao lajt-motiv finiša cijele sezone...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....