Radunica kala mala, Juru velikana dala... Dva su Juričina datuma na koja se svake godine referiramo, Jurica Jerković rođen je 25. veljače 1950., a umro je 3. lipnja 2019., s navršenih 69, sasvim prerano... Jedan od najvećih nogometaša Hajduka, u rangu Bernarda Bajde Vukasa i Frane Matošića...
Riječi su većinom potrošene, Jerkovićev golem opus legendarne „desetke” i kapetana Hajduka na Starom placu, te kasnije umješnog funkcionera u Poljudu, višekratno je opisan. Baš kao i to da je posljednje godine života proveo na margini zbivanja, kao umirovljenik, čime je mit o njemu postajao sve veći.
Na srcu nam je to uvijek i iznova ponavljati: umro je ranjen u duši. Duboko je bio razočaran činjenicom da ga je Hajduk zanemario u smiraj života, pa je i pokop velikana prošao „tiho i u krugu obitelji”. Ne želeći ni slučajno da se bilo tko od ajmo reć „službenog Hajduka” nacrta na Lovrincu, iz Jurine obitelji, supruga i kćeri čvrsto su im dali do znanja da nisu poželjni. Čisto, bistro. Da se nisu pojavili!
A volja pokojnika treba se poštivati.
- Niste vodili računa kad je trebalo, pa ne trebate ni sada – bio je obiteljski moto sprovoda velikog Jurice Jerkovića, „tiho i u krugu obitelji”.
Sigurno da bi mu bilo drago da je pod stare dane pozvan da u Poljudu bude demonstrator mladima, imao bi im što pokazati, a taj honorar(čić) dobro bi mu došao.
No, iz Poljuda su šutjeli, kao da nisu znali kako je Bayern primjerice svojedobno pružio ruku jednom Gerdu Muelleru... Preponosan kakav je bio, Jure je ranu na duši nosio šutke.
Otišao je prerano, sa 69 godina, podsjetit ćemo se šturih brojki kako je rođen u Splitu 25. veljače 1950. godine gdje je i preminuo. Brojka od 529 utakmica i 219 golova u dresu Hajduka skriva činjenicu da je s Hajdukom osvojio titule prvaka 1971., 1974. i 1975. i nanizao svih pet zaredom kupova od 1972. do 1977. U dresu reprezentacije bio je na dva Svjetska prvenstva 1974. i 1982., kao i na završnici Europskog prvenstva 1976. godine.
Miljenko Smoje pod pseudonimom Mali marinko. Napisao je jednom:
- Da je bilo maloga Juru opiturat u crno, parija bi Pele...
To je bilo napisano a propos izvedbe kojom je 20-godišnji Jerković očarao Maksimir u pobjedi Hajduka 1:0 protiv Dinama rujna 1970. godine.
Jerković je u srpnju 1971. zabio Brazilu čudesan gol sa 25 metara u 2:2 utakmici u Rio de Janeiru. Bilo je to na Maracani pred 200.000 gledatelja na oproštaju Pelea od reprezentativnog dresa Brazila.
Kasnije, kad je već bio profesionalac u Švicarskoj, u Zuerichu i Luganu (sedam plus dvije godine, ukupno devet), na zalazu karijere pozvan je Jerković da u Avellinu svojim umijećem uveliča nastup u „selekciji svijeta” u revijalnom nastupu velikana. Bio je tu i Diego Armando Maradona, pa je tako Jerković postao jedan od onih koji su se za igračke karijere doslovce približili dvojici najvećih. Na utakmicama, protiv Pelea, a s Maradonom.
Da napišemo da im je bio ravan, Peleu i Maradoni, rekli biste da pretjerujemo. Kako hoćete. Međutim, takav grafit, crtež, postoji u Radunici. Jure, s pokalima za yu-prvenstvo i Jugokup, pokraj njega gledaju ga sasvim mali Pele i Maradona. Nema dvojbe: bio je nenadmašan velemajstor.
Imao je i posebno priznanje u činjenici da je baš on postavio, položio kamen temeljac za gradnju stadiona u Poljudu, kao kapetan momčadi „bijelih”, 7. veljače 1975., a kao junior, sa 17 godina u svibnju 1967. namještao je Titov pokal na cvjetno postolje na Starom placu, uoči finalne utakmice Hajduk – Sarajevo, koju je Hajduk potom dobio sa 2:1 i osvojio svoj prvi kup.
Ima tako nekih detalja koji su baš simbolični, vuku se kao zlatna nit kroz biografiju.
Od Hajduka se oprostio u 4:0 pobjedi u prijateljskoj utakmici protiv Aston Ville u kolovozu 1978., iznesen je na Starom placu na ramenima suigrača; u Poljud je 1980. došao sa Zuerichom na Trofej Marjana, a bio je i sportski direktor „bijelih” od 1988. do 1990., te unio inozemni kapital u klub. Imati sponzora izvan granica socijalističke Jugoslavije (firma se zvala JEBAG, Jezler und Baumann, iz Švicarske) bio je pionirski podvig. Pogađate da se i tada Hajduk mučio s financijama, a Jerković je izveo potez – čarobnjaka. Doveo je bogate sponzore, za tadašnjih famoznih cca 800.000 švicarskih franaka godišnje gaže. Na dresu je bila reklama Vitakraft, hrana za kućne ljubimce, ali tko te pita...
Posljednje godine rado je provodio u Konobi More, kod bliskog prijatelja Joška Pavlova koji je potom, nakon Jurine smrti na zid uz omiljeni restoran dao naslikati Jerkovića i njegov potez, mot balerine s balunom:
- Ne prođe dan da ga se ne sjetim, makar je već više od šest godina prošlo da je umro. Kad već nije mogao u Hajduk pod stare dane, odnosno nije im bio potreban, barem je ovdje guštao u ćakuli i druženjima – prisjeća se i danas Joško Pavlov, More na Poljičkoj cesti...
Jurica Jerković, 25. veljače imao bi 76. rođendan...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....