Goran Vučević je pred derbi Hajduka i Dinama na Poljudu (subota, 17 sati), progovorio za Sportske novosti.
Kad ste preuzeli funkciju, s kim ste zapravo razgovarali i dogovarali uvjete? Tko je odlučivao o vašem dolasku i na koje ste uvjete inzistirali?
– Razgovarao sam s ljudima iz Našeg Hajduka i onima koji su planirali kandidirati se za Nadzorni odbor. U razgovoru s njima prepoznao sam sve svoje ideje o tome kako bi trebao izgledati jedan klub i tada sam već počeo razmišljati o prihvaćanju funkcije. Osjećao sam se dužan Hajduku, jer sam ovdje bio i igrač i trener, jer je to moj dom.
Koji su bili vaši uvjeti da uopće preuzmete funkciju sportskog direktora?
– Ključno mi je bilo definirati ovlasti sportskog direktora, a svidjelo mi se to što je navijačima prvi put dana mogućnost izabrati cijelu grupu ljudi koji će praktički doći na vlast. Tim koji je mene odabrao obećao mi je maksimalne ovlasti i pokretanje procesa promjene Statuta kluba, kako bi predsjednik Uprave i sportski direktor imali odriješene ruke, jasno, sve u okviru prethodno definiranog budžeta. Dobio sam slobodu krojiti svu sportsku politiku, ponuđena mi je i funkcija člana uprave, no nju sam kategorički odbio jer sam želio da se shvati da nogometni klub nije klasična firma. Uz suglasnost sa svima njima, složili smo se da klub treba voditi na drugačiji način.
Što ste mislili pod "ovlastima"?
– Bitno mi je da kao sportski direktor imam maksimalne ovlasti. Rečeno mi je da ću krojiti sportsku politiku bez i najmanje kočnice. Iskreno, sve sada i ide u tom pravcu, ali jako mi je važno to i formalizirati promjenom Statuta, kako bi te ovlasti i meni i svakom budućem sportskom direktoru i predsjedniku Uprave još više olakšale i osnažile rad u interesu Hajduka, naravno, sve u skladu s budžetom. Svatko treba biti odgovoran za svoj dio posla. Ako sam ja trener, pripremam trening i utakmicu. I za to sam odgovoran. Ako sam sportski direktor, krojim sportsku politiku. Za to sam odgovoran, ali trebam imati i mehanizme kojim mogu dati svoj maksimum u interesu kluba. Aktualnim članovima Nadzornog odbora sam tako već rekao da možemo samo popiti kavu i neformalno razgovarati o svemu, ali da me uopće ne pitaju o pojačanjima i igračima. Za sada se to poštuje.
Trener Garcia već je bio doveden kada ste vi došli. Kakav je kao trener, što vidite kao njegove prednosti i gdje mislite da mu još treba vremena?
– Ima dosta vrlina, prvenstveno mislim na stil igre koji je atraktivan i ofenzivan, a koji je na našem tragu. Zato smo brzo shvatili da se uklapa u našu viziju, a znajući dobro i kako je Istra 1961 prošle sezone igrala. Osiguran mu je široki stožer koji ima velike stručne kvalitete, u tome ne dvojim. Kako bi sve došlo na svoje mjesto, potrebno je i vrijeme. Što se moje ocjene trenera tiče, mogu otvoreno kazati da mu treba nešto više vremena da potpuno procijeni igrača, da dođe do zaključaka o kakvom se nogometašu radi, koje su mu vrline koje treba potencirati i mane na kojima treba raditi i pokušati ih neutralizirati. Igra je bitno napredovala u odnosu na prošlu sezonu i to je činjenica, zato mu treba vjerovati.
Imamo dojam da su vas neki nastupi posebno zaboljeli i još uvijek bole.
– Užasno me smeta utakmica u Tirani. Sve je bilo loše, baš loše, u svim segmentima. Neprihvatljivo je da prikažemo igru koju smo prikazali. Jednako tako bilo je i u Varaždinu. Nedopustivo je da izgledamo kao u Tirani i Varaždinu, a u obje te utakmice igrali smo praktički kao kod kuće. Utakmicu možeš izgubiti kad je protivnik bolji, ali u ovim slučajevima nije bio.
Naglasili ste važnost mladih igrača za klub, pa ne možemo ne spomenuti vratara Tonija Silića. Mnogi će kazati kako je zaslužio priliku, a nije je dobio. Kakva je situacija s njim?
- Kad sam nakon priprema došao u klub, struka na čelu s trenerom Garcijom tražila je novog vratara koji će dati više sigurnosti. Silićevi izvještaji iz Lokomotive nisu bili najbolji, baš kao ni s priprema na kojima ja nisam bio, pa je trener inzistirao na dolasku novog vratara. Ne radi se o tome da smo treneru odobrili dovođenje vratara isključivo zato što je to on želio, nego jer Toni doista u tom trenutku nije bio spreman, kako mi je rečeno. Moram reći da bih bio najsretniji da je Toni već sada na golu Hajduka, i učinit ću sve da se osjeća sretno i spremno. S druge strane, sve nas može veseliti odnos između Ivušića i Silića, koji je više nego pozitivan, a naš mlađi vratar od toga sigurno profitira. Siliću sam također ponudio novi, bolji ugovor prije nego što je bilo govora o dolasku Ivušića. Toni bi vjerojatno već otišao na posudbu, ali s obzirom na to da je Lučić trebao napustiti klub, nismo mogli ostati samo na Ivušiću. Ja sam sretan što u klubu imamo i Ivušića i Silića.
Neizbježno je pitanje o Marku Livaji...
– Za Marka ću samo ekskluzivno reći da s njim u idućih nekoliko dana planiramo potpisati novi ugovor.
Kako je suradnja s predsjednikom Uprave Ivanom Bilićem?
– Jako kooperativna i profesionalna.
Koliko je važna uloga Ivana Rakitića u klubu?
– Hajduk mora biti iznimno sretan što ima Ivana Rakitića, veliko svjetsko ime, na bilo kojoj funkciji u klubu. Bez njega bi bilo puno teže. Ivan ima nevjerojatno iskustvo, sudjelovao je u razgovorima s predsjednicima, sportskim direktorima i vrhunskim trenerima na najvišoj razini. Naš odnos je gotovo perfektan. Često me zove "Jefe, Jefe" (šefe, šefe...), što me baš ne veseli, jer sam ga stavio u isti koš sa sobom. Iznimno ga cijenim i poštujem, ali to ne znači da moja odluka nije zadnja kad je odgovornost u pitanju.
Odnos s predsjednikom Nadzornog odbora Ljubom Pavasovićem Viskovićem?
– Da njega nije bilo, danas ne bih bio ovdje - priznao je za Sportske novosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....