Hajduče, sretan ti 115. rođendan! Kakva god bila budućnost, bit će... Jer, Hajduk živi vječno

Hajduče, sretan ti 115. rođendan!

Nećemo o svakodnevici Bijelih, premda mislimo da trenutačno drugo mjesto i "samo" pet bodova manje od Dinama nije nešto posebno dramatično loše. Drž‘mo se povijesti i fešte: danas je rođendan Bijelih!

- Mogu krepat svi carevi i kraljevi, ali Hajduk će ostat, davno je zapiva Meštar u Velom mistu.

Uostalom, odmah nakon objave kako Goran Vučević više nema namjeru biti sportski direktor, svi su pohitali u Teatar na predstavu Kraljica lopte. Stota godišnjica operete. Udri brigu na veselje. A likovi se kroz Hajduk mijenjaju, dolaze i odlaze... Doći će novi sportski direktor, bez brige, prije ili kasnije.

I danas nam je slaviti Hajdukov rođendan. Prije 115 godina Hajduku je odobren rad. Pečatiran današnji dan. Smišljalo se prethodno "V Fleku", u pivnici u Pragu, a igralo se već odavna po Splitu, u dokolici studenata i njihovu "češkom životu".

Što je to češki život, pitate se? E, to vam je splitski, dalmatinski sinonim za lagodno življenje, jer kad bi ljeti, još u doba Austro-Ugarske, a jedna smo država bili, stigli turisti iz bratske Češke i plandovali, nastala je krilatica: "to ti je češki život", ljenčarenje i uživancija.

Študenti su, dakle, uz diplome donili i fuzbal (njemačka riječ fussball, stopalo tj. noga i lopta), rodio se – Hajduk.

I živi vječno, kao što sada živi i svoj san. Da bude prvak. Opetujemo nadu u titulu i danas. I dogodine ćemo se nadat. I nikad nas neće štufat.

Citirali smo Meštra, a to su riječi scenarista Miljenka Smoje koji je bolje od svih opisivao "hajdučku legendu". Smojina tv-serija Velo misto remek-djelo je "splićanistike", uvijek se rado i iznova gleda. Kao oda emociji i nadasve ljubavi spram Bijelih.

Usud je htio da se Hajduk rodi 13., a Smoje sutradan, na Valentinovo, 14. veljače. Hajduk 1911., a Mali marinko 1923. godine.

Red je da se spomenu i danas ti splitski "luckasti", kako ih zvahu, vizionari. Odreda će postat ugledni inženjeri, arhitekti. "Oni su donijevši balun iz Praga, zadužili svoj grad više no da su sagradili palaču, veličanstveniju od Dioklecijanove", kako je to u "Hajdučkoj legendi", knjizi iz 1971. opisao Smoje.

Fabjan Kaliterna, Lucijan Stella, Ivan Šakić, Vjekoslav Ivanišević, budući inženjeri i Stjepan Lovrić, jedini među njima budući profesor.

Njima se pribraja i prof. Josip Barač, on je nadjenuo ime – hajducima. A Fabjanov brat Luka postat će vizionar – trener, nogometni učitelj.

I sve drugo je povijest, pa sadašnjost i budućnost. Kakva god bila, bit će...

Jer, Hajduk živi vječno.