Hajduk je svoj 78. rođendan, daleke već 1989. godine obilježio posebnim trofejom. Ono što nikad dotad nisu osvojili, a pokušavali su, uspjelo im je iz šestog pokušaja, a da gola postigli nisu! Sasvim bizarno! Nula golova, pokal u rukama!
Bilo je to u dvokoraku 11. i 12. veljače pod mostarskim Bijelim brijegom. Hajduk je konačno razbio pegulu, osvojio je čuveni turnir u Mostaru.
Turnir je prvi put priređen povodom 20. godišnjice oslobođenja Mostara, u veljači 1965. godine i u finalu je Velež svladao Hajduk sa 1:0. Dolazio je Hajduk u Mostar na turnir, ali nikad nije uspijevao osvojiti to blic-natjecanje u dva dana, turnir koji je imao posebno mjesto u jugo-nogometu.
Mostarski turnir, ruku na srce, bio je nešto ekstra, nešto posebno. Za Hajduk neosvojiva tvrđava. Pet puta. Na tom turnirskom tragu je i splitski Trofej Marjan osnovan, 1974., a zimski turniri priređivani su potom i u Titogradu, današnjoj Podgorici, te Rijeci. Mostarski, bio je Hajdukov tabu. Lako je bilo nizati Trofeje Marjan u vlastitoj kući, ali ajde ti u Mostar i donesi doma Veležov pokal? Malo sutra...
Ipak, uspio je to konačno Pero Nadoveza, kad se tome malo tko nadao, trener poznat po čvrstoj obrani.
U prvoj utakmici Hajduk - Partizan igrali su 0:0, na penale 5:4. U finalu protiv domaćina Veleža opet 0:0 i na penale 3:2 za Hajduk.
Nisu se igrali produžeci, nakon 90 minuta prilazilo se bijeloj točki. Hajduk nije zabio gola, a osvojio je trofej. Kazat ćete nije ni primio gola, što je naravno također točno.
Zanimljivo je da je te zime u Mostaru na turniru u četiri utakmice postignut samo jedan gol, kad je u polufinalu Velež svladao austrijski Sturm sa 1:0, strijelac je bio Repak. U borbi za treće mjesto nakon 0:0 Partizan je bio bolji od Struma s bijele točke 6:5. Ludilo od turnira, pokal u Poljudu!
Hajduk je u polufinalu protiv Partizana igrao u sastavu M. Pralija (Pudar), Tošić, Dražić, Tipurić, Jerkan, Pejović, Krstović, Štimac, Reljić (Jarni), Gračan (Karačić), Miše i još je u 70. minuti u igri Karačić promašio jedanaesterac, šutirao je topovski u vratara Omerovića. Na penale 5:4 za Hajduk, Pudar je obranio dva, Pudar je ulazio umjesto Pralije branit penale.
U finalu je protiv Veleža Hajduk igrao u sastavu Pralija (Pudar), Tošić, Dražić (Jurković), Tipurić, Jerkan, Pejović, Krstović, Karačić, Jarni, Štimac, Miše.
Kuriozitet je kako su to "bijeli" u finalu došli do pokala u raspucavanju jedanaesteraca. Velež je s bijele točke poveo sa 2:0, prva tri udarca s bijele točke hajdukovci su promašili (?!), no, nije bilo gotovo, potom su veležovci sve promašili, a hajdukovci sve pogodili i preokrenuli omjer na konačnih 3:2.
Jerkan, Miše i Tipurić su promašili, pa je na scenu stupio Pudar i spasio stvar, za Hajduk su do kraja pogađali Krstović, Tošić i – Karačić.
I eto Hajduku jednog i jedinog mostarskog turnira, 12. veljače 1989., dan uoči 78. rođendana.
U Poljudu je priređeno posebno slavlje kad je trener Nadoveza donio veliki mostarski (prijelazni) pokal, unio ga u Bijeli salon uz pljesak uzvanika, evo ga, konačno smo i to uspjeli!
Ubrzo se ondašnja država raspala, a turnir u Mostaru i sve što je nosio sa sobom, osobitu tradiciju i hajdučku muku, prekrio je veo zaborava...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....