Hajduk je prosuo dva boda u Varaždinu, pozdravio se s dva punta koja mogu biti baš presudna u raspletu šampionske utrke, premda je sve to još dovoljno daleko da dajemo konačne procjene. Tek smo završili s veljačom i puno se ima igrati.
No, ova dva boda mogu bolno faliti, a bolno je tim više jer je Hajduk bio taj koji je diktirao utakmicu kako se ono kaže više je želio pobjedu. Davao je do znanja da neće čekati ni sekunde, nego je upirao prema pobjedničkom raspletu susreta. No, kako vidimo, nije uspio.
Namjerio se na Varaždin koji se također borio iz petnih žila, ali na svoj obrambeni način kakvog preferira trener Šafarić. Kad se već domaćima posrećilo da prvu poluvrijeme završe s neodlučenim ishodom, određene preinake u momčadi Varaždina bile su djelotvorne da remi do kraja i sačuvaju i odole hajdučkim nasrtajima. Čini nam se pravi potez rošada, vađenje laganog vezista Latkovića i uvođenje teškaša Punčeca s klupe u obranu koji je dodatno učvrstio obrambenu utvrdu Varaždina, te nalete Hajduka učinio – jalovima...
Mijenjao je i Garcia, uveo Šegu, a Brajkovića povukao na beka, ali ni to nije u konačnici dalo ploda. Remi je Varaždinu kao pobjeda, za inat svoj i gušt, a Hajduku je remi kao - poraz.
Pravo je čudo da prvi dio utakmice u Varaždinu Hajduk nije riješio u svoju korist. Od prve sekunde je nasrnuo, sabio Varaždince na njihovu stranu igrališta i u sami peterac i nizao akcije i kornere. Pokazao je od samog početka čvrst naum da osvoji sva tri boda u gostima na sjeveru Hrvatske. U 18. minuti Hajduk je primjerice izveo već peti korner, a posjed lopte u ta doba utakmice bio je čak 70 posto u korist Hajduka.
U to je pao i pogodak, 23. minuta, taman kvarat utakmice. Na čaroban način Livaja je odigrao povratnu loptu škaricama, a Rebić natrčao i zabio pogodak!
Bili smo uvjereni da gledamo jednosmjernu utakmicu, jer Varaždin nije pokaz(iv)ao snagu do dođe do kontre, da složi suvislu akciju, ali malo-pomalo kao da je Hajduk postao previše uvjeren da gospodari terenom ili se naprosto zamorio od vlastita ritma, tek domaći su došli do daha. Imali su prije i poslije izjednačenja dvije ofsajd akcije-kontre koje je Mamut uzalud pretvarao u pogotke uz visoko podignutu zastavicu međašnjeg suca, ali u 40. minuti Varaždin je poravnao. I to jednako blistavom, efektnom akcijom kao što je i pogodak Hajduka bio.
Doista treba, vrijedi te pogotke pregledavati na malim ekranima kao pravu poslasticu; sad je visoki Tavares, krilni napadač sa Zelenortskih otoka (Capverde) s lijeve strane dovršio akciju koja je potekla zdesna, Mamić mu je dodao, a Tavares odmjerenim, preciznim udarcem s ruba kaznenog prostora pogodio suprotne rašlje. A što je i visokog i krakatog vratara Silića ostavilo „bez teksta”. Udarac je bio neobranjiv i prokleto precizan – 1:1.
Gdje si bio, što si radio, toliko truda i na poluvrijeme se odlazi kao da smo gledali kamilicu, a ne pijuckali žestoku travaricu – 1:1... Na Livajin asist iz snova domaćin je uzvratio, bila je to baš golčina Tavaresa da poništi veliki trud i želju hajduka.
Efektni golovi su značajka ove utakmice, svaki taj potez zaslužuje i ocjenu više, pa su je tako i dobili i Tavares, te Hajdukovi strijelac Rebić i čudesni asistent Livaja.
Hajduk je imao problem u veznom redu i izostanak Krovinovića nije bio djelotvoran, za sve one koji su zazivali Pajazitija. Guillamon nam se također činio problematičan, ove večeri najslabija karika po nama.
Raci je bio dobar, i to posebno s ofenzivnim, okomitim dodavanjima.
Hajduk ovaj put u finišu utakmice nije dosegao pobjedu, premda mu se upornost ne može odreći. Igrao je – uvijek isto, rekli bismo, neka standard konfekcija Gonzala Garcije. Protiv maksi-borbenih Varaždinaca dva boda su izgubljena.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....