Količina razočaranja kod svakoga kome je Hajduk pod kožom proporcionalna je očekivanjima. Ako su ona u realnim okvirima, onda ste na ovo što se Hajduku dogodilo na Cipru već dobrim dijelom bili pripremljeni. Pogotovo i zbog toga što je prosječni pratitelj Hajduka, nažalost, na ovakve scenarije, šokove, posebno europske, već nekako i naviknuo. Kao tovar na batine.
Naravno, ako niste od onih koji imaju amplitude koje dosežu od poznate splitske euforije nakon jedne odlične utakmice, kao protiv Pafosa u Splitu, do depresije, kao nakon uzvrata u Žilini ili još više debakla u Limassolu. Rijetki će to priznati, a mnoge „ponese” u jednom i(li) drugom smjeru.
Stoga, realno, nije uopće neko veliko iznenađenje što je Hajduk eliminiran od Pafosa. Prije ili kasnije ovo se moglo očekivati. Ponovit ćemo ono što smo već isticali – ova momčad Hajduka nema ni kvalitetu ni kvantitetu da bi predstave poput onih u domaćim susretima s Pafosom i Žilinom pružala u kontinuitetu. U dosadašnje četiri službene ovosezonske utakmice, sve četiri europske, nije spojila dvije dobre utakmice. Bit će ovakvih oscilacija tijekom cijele sezone. Problem je više način na koji je Hajduk izgubio. Taj kukavički, defetistički pristup. Nije bio planiran, ali kada su kola krenula nizbrdo od prve sekunde, nije ni zaustavljen u iduća više od dva sata nogometa.
Prava slika nešto između
Ostaje gorak okus zbog toga što je u prvom susretu Hajduk potpuno nadigrao Ciprane. Pokazao je da može, da može igrati moderan, atraktivan, napadački nogomet, visokog intenziteta, s mnogo energije, agresije. Ali onda u uzvratu nije odigrao baš ništa. Točnije, odigrao je baš potpuno suprotno nego na Poljudu.
Hajduk je u prvom ogledu slavio s 2:0, igrao je jako dobro. Bila je to jedna od najdojmljivijih europskih pobjeda Hajduka. U uzvratu su Bijeli odigrali očajno, katastrofalno. Na tragu gostovanja u Slovačkoj, kad je također stigao s prednošću od 2:0, u kojem ništa nije naučio, ali ovaj je put protivnik bio kvalitetniji. Prava slika Hajduka vjerojatno je nešto između ta dva izdanja.
Traženje krivaca ima i nema smisla. Naravno da je zakazao trener Gonzalo Garcia. Urugvajski trener sve je podredio svojoj nogometnoj viziji, a onda momčad čovjeka koji forsira ofenzivan, atraktivan napadački nogomet do Livajine šanse u trećoj minuti sudačke nadoknade nije stvorila pravu priliku! I u takvim je situacijama Livaja uglavnom bio usamljen, šponda koja nije imala kome ostaviti balun, a najopasniji za protivnički gol bio je Sigur, koji je priključen u zadnji trenutak.
Ne pamti se da je neki trener na Poljudu u novije vrijeme imao takav kredit kao što ga ima Garcia. Čovjek je prošle sezone ispisao sramotnu europsku eliminaciju od skromnog Dinamo Cityja, povijesni debakl u Rijeci u prvenstvu (0:5), koji je u drugom dijelu sezone SuperSport HNL-a osvojio 17 bodova manje od Dinama, sada je doživio katastrofu kod Pafosa (0:4). Umorni smo od stalnih trenerskih promjena, i tu, kao i u svim segmentima, Hajduku fali stabilnosti i kontinuiteta rada. No barem da se nedvosmisleno javno preuzme dio odgovornosti za spomenuta posrtanja, malo pospe pepelom.
Tanak kadar
A opet, kakav to realno kadar ima Hajduk da bi trebao eliminirati momčad Pafosa, koja je prošle sezone igrala ligašku fazu Lige prvaka i skoro prošla dalje (nije uspjela zbog slabije gol-razlike). U prvih 11 na krilima ima 33-godišnjeg lijevog beka Melnjaka i 17-godišnje desno krilo Hurama. A izuzev Livaje, koji je i dalje u nemilosti trenera Garcije čak i kad nema teško ozlijeđenog Brajkovića, s klupe su ulazili Sigur, poslije tek par treninga s momčadi, nakon što je klubu za ranije puštanje u reprezentaciju Kanade zahvalio korištenjem cijelog odmora nakon SP-a, Bamba, koji je iz nekog neobjašnjivog razloga preživio i ljetošnje kadrovske čistke na Poljudu, te Del Moral, seniorski debitant Šutalo i stoper Skelin. Tanko. Kakav je status ofenzivca Skoke, pokazuje podatak da je starter iz susreta sa Žilinom u Slovačkoj ostao na klupi i kad se ganjao rezultat.
Hajduk je dio igrača iz lanjskoga kadra potjerao (Krovinović, Guillamon) na način koji ne dolikuje klubu renomea Hajduka, izuzev u finišu kod oproštaja. Neki su otišli a da Hajduk uopće nije objasnio zašto je došlo do razlaza, i javnost je ostavljena u zabludi da su u sličnoj kategoriji (Šarlija). Nekima su istekli ugovori (Kalik, Diallo), neke klub nije uspio zadržati (Almena), neki nisu ostali iako se pregovaralo (Rebić), a neke tjera odnosom (Livaja). Pojedinci su na odlasku (Karačić, Žaper).
Prodan je samo nezadovoljni Durdov, za iznos odštete koji je za potrebe Hajduka „sića” (900 tisuća eura). Što znači da će morati prodati još barem dvojicu da bi se napunio proračun po projekcijama najavljenima na skupštini (Pukštas, Sigur, Hrgović...).
Za pojačanja koja bi odmah pravila razliku Hajduk nema novca, što je odgovornost Uprave, ne trenera. Olako se nakon efektnog gola Dalissona Žilini ili asistencije Acapandieua protiv Pafosa u Splitu zaboravlja da su gotovo redom prinove ovog ljeta stigle iz klubova koji su ispali ili su već bili u drugoj ligi. Izuzev Brrutija, koji je stigao iz kosovske Malisheve, tek stiglog Šotičeka, posuđenog iz Basela, ili Šutala, koji je stigao iz juniora Dinama.
Kako Hajduk troši novac?
Del Moral je stigao iz Real Ovieda, koji je ispao iz Primere, a prošle sezone bio je na posudbi u drugoligašu Cordobi, iz koje je stigao i Dalisson na posudbu. Acapandie je došao iz Nantesa, koji je ispao iz Ligue 1, a tamo se mladić s Madagaskara nije baš naigrao. Van Hoorenbeeck je došao iz Twentea, ali bio je na posudbi u Heraclesu, koji je kao zadnja momčad Eredivisie ispao iz elite... Pa kad sve to skupa znamo, što onda uopće očekivati?
Brajković je teško ozlijeđen, Šotiček je tek posuđen, ali brojčano je momčad opet na istom broju krila kao i prije Rokove ozljede. Ovo je sve skupa jako tanko. Što ne znači da Hajduk ne može preskočiti Žalgiris i još jednog europskog protivnika, ući u Konferencijsku ligu. Ali može isto tako i doživjeti neki novi debakl sličan ovome. Nitko realan neće visoko postaviti letvicu očekivanja, očekivati borbu za naslov prvaka...
Nakon prvog susreta i poraza od 0:2, trener Pafosa Ricardo Sa Pinto govorio je o tome kako je budžet Hajduka osjetno veći. Nakon sramotnog izdanja svoje momčadi u uzvratu, Garcia je, između ostalog, rekao:
– Realnost je da je Pafos jako kvalitetna i iskusna ekipa. Činjenica da smo odigrali odličnu utakmicu u prvom susretu ne umanjuje njihovu kvalitetu. Preživljavali smo većinu utakmice.
Sa Pinto nije rekao istinu. Prema službenim izvještajima, Pafos je potrošio 14,8 milijuna na primanja igrača u 2025. godini (8,8 milijuna fiksno i šest milijuna kroz bonuse). Hajduk je na plaće igrača u prošloj godini izdvojio nešto manje od 13 milijuna eura (12,95 milijuna). Pafos je u uzvratu pregazio Hajduk. Ciprani su lani s tim izdvajanjima igrali u Ligi prvaka. S obzirom na to da su slična izdvajanja (bila) i na Poljudu, onda je očiti problem i u Hajdukovu „procesu” na svim levelima, kod dovođenja igrača, visine njihovih primanja...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....