Sedmog listopada 1979. godine Hajduk se oprostio od Starog placa. Svake jeseni uspomene navru, ne fali nam puno da se Stari plac prometne u – stari plač. Za prohujalim vremenima. Evo je 46 godina prošlo otkako je Hajduk posljednji put istrčao na svoje vjekovno igralište. Već je u rujnu, usred Mediteranskih igara preselio u Poljud i tamo odigrao europski meč Kupa prvaka kontra turskog Trabzonspora (1:0), e da bi se još jednom prigodno i ritualno vratio na Stari plac da odigra još jednu utakmicu, prvenstveni susret protiv Vardara i da barba Luka Kaliterna spusti Hajdukov barjak s jarbola... Barba Luka će još poživit, umro je u veljači 1984.
Protiv Vardara tog 7. listopada 1979. godine gola vidjeli nismo (0:0) i tako je u partiji bez pogodaka Hajduk završio svoju burnu epopeju s Kraljevom njivom.
Prepustio je taj dragocjeni pedalj zemljišta Gradu Splitu (i ragbijašima i bejzbolašima Nade), sav sretan da je dobio na korištenje veličanstveni stadion gdje će mu – smatralo se - korištenje i gospodarenje poslovnim prostorima ispod tribina osigurati blagodat življenja.
O tome smo pisali puno puta, pa razglabali što je Hajduk dobio, a što izgubio selidbom na Poljud, a sada je, 46 godina da je spušten hajdučki barjak kraj Stare murve, aktualna priča o novoj selidbi „bijelih”. Na Brodaricu...
Raniji predsjednik Hajduka Lukša Jakobušić sanjao je da se Hajduk vrati dijelom didovini, baš na Stari plac gdje bi igrali juniori, žene, a i prvotimci neke manje utakmice, ideju gospara Lukše iz Dubrovnika pratila je znatna pompa.
Sad je mantra drugačija, snatri se o novom novcatom stadionu na Brodarici. Taj stadion, sagradi li se ikad, bio bi manjeg kapaciteta gledališta. Poljud je bivao nakrcan navijačima između 50 tisuća (kad se sjever smio nakrcati publikom koja stoji), do sadašnjih 33 tisuća namjernika maksimalnog kapaciteta kojima je, svakom ponaosob, osigurana katriga.
A novi stadion bi napravili na 18 ili 20 tisuća kapaciteta publike. Nama se čini budalasto razmišljati o nekakvoj škatulici novog stadionu, jer takvim potezom u budućnosti sami sebi krešu kesu inkasa.
O tom potom. Zaustavimo se na Starom placu. Obilježimo datum odlaska i 0:0 s Vardarom, zbrojimo 46 godina Poljuda i kažimo kako je Hajduk od selidbe bio prvak 1992., 1994., 1995., 2001., 2004. i 2005., šest puta u 46 godina. Malo. I mnogi misle da je tome kriv baš Poljud, njegova aerodromska veličina i grandioznost, pa traže nova rješenja, neki novi Stari plac ili malu škatulicu Brodaricu, misleći da bi na manjem stadionu Hajduk bio – veći...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....