Pišete samo lijepe stvari, a gdje su Hajdukovi neuspjesi i porazi? I to je dio povijesti, sustižu nas i takva pitanja, sugestije i primjedbe. Nemojte samo lijepo... Pa i konkretno pitanje je upućeno. Kako je to u sezoni 1981/82 Hajduk propao? Dinamo je osvojio titulu prvaka nakon 24 godine čekanja, a Hajduk je u prvenstvo ušao kao veliki favorit, nakon što je prijelaznom roku obavio kupovinu petorice: stigli su Blaž Slišković iz Veleža i Zoran Jelikić iz Crvene zvezde kao pravi asovi, umjetnik/velemajstor i desni bek, zatim još jedan desni bek Željko Berić iz Slobode (Užice, tada je bilo Titovo) i centarfor Mirko Petrov (Teteks) kao zvijezde u dolasku, te još za „žuntu” daroviti vezist iz skopskog Rabotničkog Goran Jordanovski.
Za kormilom je bio Ante Biće Mladinić, velikan koji je trebao i morao ponoviti osvajanje naslova prvaka kao što mu je to uspjelo s Partizanom 1977/78 sezone.
Nije uspio...
Sve je ubrzo krenulo naopako, unatoč startne pobjede 1:0 u gostima u Skoplju kod Vardara. Kako će Hajduk biti prvak kad mu se dogodilo da se zarana ujesen dvaput čak spotakne u Poljudu i to identičnim teškim porazima od po 1:4 kontra Beograda i Sarajeva?!
Bili su to samo takvi šokovi, ne možete ni zamisliti, da Mladinića, Sliškovića i društvo triskaju „ofkovci” i „bordo-bijeli” s Koševa.
Pobjeda protiv Veleža 2:1 stavljena je pod povećalo jer se Velež odmah žalio na nastup Petrova koji – ispostavilo se - nije bio uredno registriran i ubrzo je susret registriran sa 0:3. Hajdukov poraz, bodovi Veležu, još dva punta manje na kontu.
Onda je Hajduk u Tetovu, zamislite, da tragika bude potpuna, protiv novaka u ligi Teteksa, uz tv-prijenos, vrele rujanske subote izgubio sa 0:1. Kakve li sramote, strijelac je bio Buran Beadini i to je ime urezano trajno u sjećanje tadašnjih mladića, navijača „bijelih”, kao spomen na užasan start njihovih ljubimaca.
Začudno je bilo što je Hajduk na europskoj sceni djelovao iz početka kao savršen stroj, svladao je u Kupu UEFA Stuttgart sa 3:1 i u revanšu je bilo 2:2 uz obje sjajne partije, da bi svladao i belgijski Beveren u gostima 3:2 (za njih je branio slavni Jean Marie Pfaff koji će kasnije prijeći u Bayern), pa je poraz 1:2 u poljudskom revanšu bio bezbolan.,
To je sezona u kojoj se u kasnu jesen u kupu ispalo od drugoligaša Galenike u Zemunu (1:2) kad se ozlijedio Ivan Pudar. Na gol je u Valenciji, u trećoj rundi Kupa UEFA stao Mladen Pralija koji se nije proslavio, bilo je 1:5. Revanš je bio dojmljiv, pred 50.000 duša u Poljudu, ali nedostatan, 4:1 za Hajduk i hat-trick Ivana Gudelja i laku noć Europo.
Igra Hajduka, kako vidite smjenjivala se kao dan i noć, od sjajnih, do užasnih predstava. Šjor Biće je volio reći da mu momčad „trokira”, njegov omiljeni izraz.
Nikad Hajduk nije toliko oscilirao kao te godine i u svojoj prvoj hajdučkoj sezoni Blaž Slišković se nije uspijevao do kraja nametnuti.
U prvom dijelu prvenstva u Maksimiru Hajduk je odigrao 0:0 s Dinamom (treće kolo), Ćirin Dinamo polako se dizao i zahuktavao, te skupljao bodove, a kulminacija je uslijedila na proljeće.
Sve su oči bile uprte u derbi 28. veljače 1982. u Poljudu, tada se bilježi i rekord posjećenosti od preko 51 tisuće prodanih ulaznica... Hajduk je sve jesenske propuste mogao nadoknaditi jednim „šucem”, ali nije. U derbiju prvenstva izgubio je sa 1:2, Gudelj je promašio jedanaesterac i bilo je jasno da to neće biti i nije Hajdukova godina, Dinamu su se raširila krila.
Završni udarac Hajdukovim ambicijama uslijedio je ubrzo na Karaburmi, nakon vodstva Hajduka 2:0 (Slišković je zabio direktno iz kornera), ostalo je samo 2:2 i još su Sliškovića teško ozlijedili, nastradao mu je butni mišić u „sendviču” Serpaka i Tripkovića. „Ofkovci” su ga propisno „sredili”, toliko da Doktor Baka nije mogao igrati do kraja sezone, te je posljedično ostao i bez plasmana među 22 „plava” izabranika u reprezentaciju. Selektor Miljan Miljanić bi ga sigurno poveo na Mundijal u Španjolsku.
Tada su u klubu odredili da na ljeto Slišković, dok se oporavlja i kad već nije na Svjetskom prvenstvu, ode služiti obavezni vojni rok. Hajduk je tako spremno otkantao i iduću sezonu: uz Sliškovića usmjerio je u vojsku i braću Zlatka i Zorana Vujovića i spremno 1982/83 sezonu proglasio godinom – stabilizacije.
Ante Mladinić je neuspjeh platio spuštanjem skalinu niže, postao je - savjetnik, a uzde prve momčadi preuzeo je njegov dotadašnji pomoćnik Pero Nadoveza. Samo su promijenili mjesta za Hajdukovim kormilom.
Eto kako je pompozno najavljena sezona s golemim ulaganjima otišla u paramparčad. Uz sjajne bljeskove na europskoj sceni, Hajduk je silno posrtao u jugo-ligi, zbrojite kolike je samo bodove prosuo u Poljudu?!
Tako je uz neočekivane i užasne slabosti Hajduka Ćiro Blažević s Dinamom mogao šampionski zavijoriti bijelim šalom, imajući podlogu da je u odlučnom okršaju u Poljudu pred 55.000 duša slavio sa 2:1. Zasluženo.
Eto vam priče kako to Doktor Baka u prvoj hajdučkoj godini nije uspio. Teško su ga ozlijedili, a ruku na srce nije se snašao ni Ante Mladinić. Bodove su „bijeli” gubili ne samo na zelenom travnjaku, nego i za zelenim stolom, u kancelarijama. Svi su bili krivi!
Pa kako onda da budeš prvak?! Nikako.
Dinamo je ponio titulu sa 49 bodova, a Crvena zvezda i Hajduk samo fritulu, sakupili su po 44 boda. Četvrto Sarajevo je imalo 39, peti Željezničar 38 itd.
Rekapitulacija: Hajduku su „oteli” dva boda zbog „slučaja Petrov”, doma je izgubio od Beograda i Sarajeva i Dinama i kod kuće igrao još neodlučeno protiv Vojvodine (0:0) i još je za rubriku bizarnog sadržaja izgubio i u Tetovu... To što su Teteksa jadnog za osvetu nakesali 7:0 na proljeće u Splitu, bilo je samo nekorisno iživljavanje, konji su već utekli iz štale.
Iz lige su ispali Zagreb i Teteks, a Teteksu je ostalo zadovoljstvo da je u svom prvoligaškom izletu ujesen skinuo Hajdukov skalp (0:1).
To je bio klasični harakiri Hajduka i širom otvorena vrata da Dinamo slavi naslov prvaka prvi put nakon 1958. i 24 godine posta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....