Hajdukovih 2:2 u Koprivnici protiv Slaven Belupa ne iziskuje iole opsežnih komentara. Utakmica spada u one "tanje" izvedbe s potpisom trenera Gonzala Garcije kad Bijeli nisu iskazivali glad za pobjedom od prve minute, nego smo te nastupe nazivali "idi mi – dođi mi" nogometom, laganim nadigravanjem, pa šta bude...
Tako je nakon serije solidnih partija opet nadošla jedna slabija. Pretrpjeli su hajduci (neočekivanu) žestinu Slavena, kasnije se vraćali u rezultatski egal, ali za nešto više od remija nije bilo dovoljno energije, smjelosti ni odlučnosti.
Tako se Hajduk nakon uzastopnih pobjeda opet okliznuo, što navodi vodu na mlin Dinama još tamo od kraja jeseni. Tada su u Maksimiru nakon poraza u Puli okrenuli list i zaredali pobjedama (uz dva remija), a tada je Hajduk, podsjetimo, prosuo veliku prednost od četiri boda. Sad već neko vrijeme gleda u leđa Dinamu, situacija na vrhu obrnula se....
Dakle, utakmica u Koprivnici, gledajući nastup i pristup Bijelih kao da je unaprijed bila označena nevažnom, nebitnom, pod plaštom neumitne sudbine da titula prvaka ove godine plovi ka Maksimiru.
Ono što nam je ipak upečatljivo s utakmice, pa čak smatramo i da bi moglo imati dalekosežan utjecaj jest preinaka Hajdukova sustava u 3 – 5 – 2.
Nova igra?
Kad je Garcia izvadio iz igre Hrgovića s pozicije desnog beka i ubacio stopera Skelina, Hajduk se preobrazio u impostaciju 3 – 5 – 2, pri čemu je Brajković zaigrao beka-krilo po desnoj strani.
Od tog trenutka, a ne znamo je li baš i zbog tog trenutka, Hajduk je djelovao solidnije. Preuzeo je utakmicu u svoje ruke i noge i od 2:2 pa dalje, zadnjih pola sata, Hajduk je zapravo bio taj koji je bio bliži trećem golu. Barem što se tiče inicijative.
Je li taj preobražaj signal da će u budućnosti trener Garcia češće posezati za tim sustavom?
Hoće li možda momčad Hajduka u skoroj budućnosti i u novo prvenstvo ući s novom igrom?
O tome razmišljamo, čini nam se logično. Sportski direktor Robert Graf govorio je kako su njegove momčadi u Poljskoj preferirale takav 3 – 5 – 2 sustav...
Gledajući kako Hajdukova linija četvorice nije uvijek najsigurnija, pada nam na pamet stara doskočica pokojnog Siniše Mihajlovića koji je jednom – igrajući za Lazio – rekao, ide na nas Ibrahimović, a Nesta i ja sami...
U Koprivnici nam je izgledalo ide i prodire Dabro, a Šarlija i Marešić sami...
Kako god, vidjet ćemo hoće li Garcia ubuduće posezati češće za 3 – 5 – 2 sustavom, pa da ulaskom Skelina (koji traži svoju minutažu) zadnji red i obrana bude ako ne čvršća, a ono brojnija u centralnom dijelu. Bekovi bi bili slobodniji za ofenzivne izlete, a Brajković se možda s vremenom pretvori, transformira u nekog novog Darija Srnu, zašto ne...
Bez radilice Filipa
Po tome bismo mogli upamtiti ovu Koprivnicu, prvi susret kad su zajedno djelovali Graf i Garcia, Poljak i Urugvajac, sasvim neobična kombinacija. Možda budu kompatibilni, to im od srca želimo, možda zajedno smisle dobitnu, šampionsku formulu s tri stopera.
O tome ćemo nešto više saznati u idućim kolima, u kojima po svemu sudeći neće biti Filipa Krovinovića. Njegova ozljeda gležnja iziskuje stanovito mirovanje, a do kraja je samo šest kola, pa ćemo vidjeti kad će se vratiti i tko će umjesto Filipa nastupati. I u veznom redu bez radilice Filipa trebat će isprobati nove kombinacije.
P. S. U svjetskom nogometu kombinacija Poljske i Urugvaja ogledala se u liku slavnog golmana Urugvaja sa SP-a 1970. u Meksiku, bio je to Ladislao Mazurkiewicz, podrijetlom Poljak. Protiv njega je Brazilac Pele izveo najslavniji promašaj svih vremena, zaobišao ga u trku i onda iskosa zdesna balun plasirao u praznu branku i – promašio...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....