Dinamo je proslavio naslov prvaka derbijem iz snova, s okruglih 2:0 u Maksimiru protiv Hajduka, pred više od 20 tisuća gledatelja, što je nadasve respektabilna brojka.
Hajduk se nije odupro novim prvacima, premda je u najavama opet bilo onog klasičnog “mi hoćemo, mi možemo”.
Ispostavilo se da hajduci nisu mogli, premda utakmica nije bila na posebno visokoj razini. Kad sve zbrojite, ispada da je Dinamo rutinski došao do pobjede i to navijače Bijelih može najviše boljeti. Nije “majstor s mora” previše smetao “purgerima” da obilježe povratak naslova u Maksimir; da, povratak, jer ne zaboravimo, lani je prvak bio Rijeka i slavilo se na Rujevici. Sve u svemu, dojma smo da je Hajduk bio statist u proslavi Modrih.
Početak derbija inače je pripao navijačima, paljevini s tribina i psinama, verbalnim čarkama, ružnim skandiranjem, a onda je transparent Bad Blue Boys zahvatio plamen. Očita diverzija, na tri je mjesta progorio, Torcida je očito našla načina da im ga zapali na drugoj strani stadiona, zluradila im se unaprijed pripremljenim transparentima (“gorite...”), a BBB-ovci su potom uzvratili svojim natpisima...
Nogomet se u to početno vrijeme derbija tek zagrijavao, gledali smo više na tribine sa sjevera i juga, dok su momčadi tek hvatale svoje pozicije.
Brajković na beku
Dinamo je zaigrao s mladim stoperom Markom Zebićem od samog početka, da iskuša juniora kad nema ni Domingueza ni McKennu, a Hajduk je, pritisnut izostancima, bez Rebića (ušao s klupe), Krovinovića, Šarlije, pa Skelina i Kalika, morao baš ovako sastaviti momčad. Na tragu ranijih promišljanja i spoznaja, Brajković na beku, Sigur u veznom redu, Melnjak u prvih 11.
Početak velikog derbija baš je bio bez sadržaja, ali ne lezi, vraže, prvo pravo uzbuđenje i – Dinamo je poveo! Dugo se nešto petljalo po lijevoj strani, a onda je Mišić sa sredine terena poslao okomicu prema golu, Bakrar je utrčao iza leđa obrane Hajduka i zakucao loptu pod gredu nemoćnog Silića – 1:0. Naoko vrlo jednostavno, probio se oklop Bijelih. Ispostavit će se da je to bio početak kraja nadanja gostiju. U utakmicu se nisu uspjeli vratiti.
Hajduk je, doduše, nastojao uspostaviti ravnotežu, krenuo je u kontru Pukštas u 32. minuti, ali ga je bez pardona oštro zaustavio Goda i pritom zaradio žuti karton. Proteklo je učas prvo poluvrijeme, a da nismo vidjeli bogzna što, notes bilježaka bio nam je poluprazan. Dinamo nije forsirao, a Hajduk se držao rezervirano.
Ponovno se umrtvila igra i sve se odvijalo dozlaboga sporo. Na temperaturi od 25 stupnjeva možda im je bilo vruće. Sredinom prvog dijela pozvan je i prekid igre zbog topline, ali što bi bilo da je temperatura bila još viša?! Na tribinama uzavrelo, uz obilje koreografije s obje strane, a na terenu mlaka kamilica.
Opet zaspali u obrani
U nastavku je Hajduk odmah mijenjao, ušao je Hodak umjesto Brajkovića, a Dinamo je tek kasnije mijenjao, trojicu odjednom, očito uz kalkulacije jer ga čeka finale Kupa kontra Rijeke, a titulu prvaka otprije ima u džepu.
Hajduk je pokazivao znakove živosti u nastavku, ali je Dinamo bio taj koji je bio opasniji. Izdaleka, iz slobodnog udarca, Stojković je opasno zaprijetio, da bi Silić izvrsno i efektno paradom odbio balun. Potom ubrzo eto i drugog pogotka domaćih, u akciji Lisice i Belje Bijeli su opet kapitulirali.
Lisica je lukavo, finim centaršutom zdesna tempirano gađao Belju iza leđa Hajdukove obrane, “zvonici” u obrani gostiju su zaspali, prikrao im se Beljo i poentirao – 2:0. Dok juriša k rekordu, Maksimir posebno slavi svaki pogodak novog idola Belje.
Pokušao je i Hajduk, nije da nije, atraktivnog Livaju u pokušaju škaricama efektno je ukrotio Livaković. I Silić je imao posla, spasio je Hajduka trećeg gola kad je Bennacer proigrao Lisicu, ovaj je pucao, ali Silić je obranio.
U to se Maksimir opet zapalio pirotehnikom, s obje strane, nogomet je prekinut, na scenu su opet stupili navijači bakljama i topovskim udarima, trebalo je vremena da se dim raziđe, a stadion prestane drhtati...
Još poneka izmjena, Dinamo u kalkulacijama, a Hajduk, rekli bismo, u nemoći. Unatoč obećanjima, Bijeli su bili blijedi. Što bi tek bilo da je ova utakmica imala posebno rezultatsko značenje, a ne samo revijalno-rivalski pristup? Možda bi bili bolji, tko zna.
Do kraja je još sijevalo u Hajdukovu šesnaestercu, ali promjene rezultata, srećom za Bijele, nije bilo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....