Problem Hajduka nije sadašnjost, loš trenutak nakon bolne europske eliminacije od Pafosa (0:4) i blijedog starta u novu HNL sezonu još jednim dramatičnim, tragikomičnim porazom u Varaždinu (1:2). Mnogo je poraznije što ova momčad Hajduk dugoročno nema nekakvu perspektivu. A nije do trenera Gonzala Garcije, odnosno jest, ali tek jednim dijelom.
Na prste jedne ruke mogu se nabrojati igrači iz ovog kadra koji bi mogli igrati u nekadašnjem Hajduku koji bi osvajao naslov prvaka, ili bi se barem za njega realno borio, koji je nešto značio u Europi. Od toga je jedan prst bio u sukobu s trenerom, a dogodilo se da je baš on zapucao kazneni udarac (obranio mu je Josip Silić) za izjednačenje u zadnjoj minuti regularnog dijela susreta koji bi barem malo isprao gorak okus.
Formula ove momčadi su mladi plus drugoligaška inozemna pojačanja, plus nekolicina veterana. Epilog je momčad koja je u sve tri gostujuće utakmice ove sezone izgledala potpuno izgubljeno. Kod koje smo, čim je stani-pani u Limassolu i Varaždinu, vidjeli mnoštvo neforsiranih grešaka. Nije to samo do umora, nego do manjka kvalitete i pobjedničkog mentaliteta.
Naravno, premali je uzorak utakmica da bi se donosio konačan sud o momčadi i treneru. No dovoljan da se može zaključiti da kod mnogih kvalitete jednostavno nema. Niti ukupno širine. Ali i sve to skupa treba uzeti s rezervom. Pravo pitanje je kvalitete i širine za što? Što bi Hajduk trebao, a što je realno? Ali je i pitanje što nema pravog povrata u odnosu na uloženo.
Ako se na utakmici susreću momčad koja je prošle sezone imala drugi najveći budžet za plaće igrača u ligi i ona s drugim najmanjim budžetom, ako ništa drugo, očekuje se nadmoć, bolja igra, dominacija, više šansi one prve momčadi. Ne mora to uvijek tako biti u nogometu, ali se očekuje.
Ako u devet susreta tijekom karijere trenera Nikole Šafarića, koji po mnogima gaji staromodan, dekadentan nogomet i Garcije (u Istri 1961 i Hajduku) koji voli atraktivan, napadački, prvospomenuti ima tri pobjede, a potonji tek jednu, zapita se čovjek jesu li se pravila nogometne igre promijenila. Igra li se za dojam ili za pogotke, na rezultat.
Naravno, najgore je kada nema ni igre ni rezultata, kada se nekim očito talentiranim mladima zatvaraju vrata, sjetimo se pretprošle sezone Gennara Gattusa i Rokasa Pukštasa, drugog prsta one ruke s početka teksta. Mnogi od ostalih igrača nisu za Hajduk, za onaj kakav bi trebao biti. Jesu za onaj koji gledamo zadnjih dvadesetak godina, za borbu od drugog do petog mjesta.
Fali kvalitete
Hajduk nema kvalitetu ni širinu. Garcia vapi za novim igračima nakon što je u forsiranju njegove vizije nogometa, a prije svega rezanju budžeta, pola kralježnice prošlosezonske momčadi napustilo Poljud. Sportski direktor Robert Graf praznog računa traži pojačanja po Europi. A onda u situaciji kada bi trebali dati nešto, promijeniti ritam utakmice, zbivanja na terenu, realno neki od njih ostaju na klupi (Brruti), kao i talenti poput Hodaka, Hurama. Nema tko to napraviti.
Nagledali smo se u zadnjih nekoliko desetljeća tih pokušaja da se nađu igrači koji su nekim drugim bogatijim klubovima promakli, prošli ispod radara. Sada taj Sizifov posao radi Graf u dogovoru s Garcijom.
Koliko je tih igrača svih tih godina nešto donijelo Hajduku? Njih vrlo malo nešto financijski, ali realno svi ozbiljniji izlazni transferi su Hajdukove djece ili dovedenih talenata. Rezultatski nisu donijeli gotovo ništa, opet u okvirima onoga što bi Hajduk morao biti. Ali nije splitski klub to već odavno, pa bi se možda napokon s time trebalo i pomiriti. Odavno je od Hajduka uglavnom ostalo samo ime. Međutim, to nije i ne smije biti alibi.
Varaždin je također imao europsku utakmicu u četvrtak, gostujuću. Šafarićeva momčad je također doživjela dramatičnu europsku eliminaciju od češkog Jabloneca. Sigurno je Hajduk umorniji zbog dužeg putovanja, produžetaka, putovanja u barokni grad... Varaždin je ukupno i odigrao dvije (europske) utakmice manje. No Hajduk bi trebao imati kvalitetniji, ali i širi igrački kadar. Barem s obzirom na to da ima triput veći budžet. Ali ta razlika nije ni izbliza tolika u kvaliteti i širini momčadi.
Glupo je stalno povlačiti paralele s aktualnim protivnikom, ali nameće se samo od sebe. Nije mjerilo jedna utakmica, jesu utakmice, cijelo prvenstvo. Hajduk je prošle sezone bio drugi, Varaždin treći, s 14 bodova manje. Varaždin je ispao u 2. kolu kvalifikacija Konferencijske lige od portugalske santa Clare, složit ćete se na papiru jačeg protivnika od skromnog albanskog Dinamo Cityja od kojeg je Hajduk eliminiran u 3. kolu istog natjecanja. Obje momčadi ispale su u četvrtfinalu Kupa.
Hajduk 13, a Varaždin 2,3 milijuna
Prema financijskim izvještajima, Hajduk je na na plaće igrača u 2025. godini potrošio 12,95 milijuna eura. Varaždin, od kojeg je trošio manje samo Vukovar, tek 2,37 milijuna eura. Dakle, pitanje je vrlo jednostavno, vrijedi li pet puta veći budžet za igrače poziciju više u prvenstvu (premda se radi o 14 bodova osvojenih više) i kolu kvalifikacija više u Europi? Odgovor znate i sami. Znaju ga i na Poljudu.
Nešto se stoga i pokušalo "promijeniti", ali ako je štednja i traženje igrača koje stotine drugih klubova nisu prepoznali glavni dio plana, bez prave dugoročne vizije, onda Hajduku nema pomoći. Sve smo to gledali već mnogo puta, sa sličnim ishodima, bez rezultata.
Najlakše je mijenjati trenera, ponovno sportskog direktora koji ima nezahvalnu zadaću i treba mu dati vremena. Netko treba osigurati njima uvjete za rad. To je zadatak Uprave kluba.
Gospodin Ivan Bilić na čelu je kluba više od dvije godine. Od tada slušamo samo o financijskim problemima, kvaliteta momčadi pada, realne ambicije također. A trošilo se i u njegovu mandatu, nije samo stvar napumpanog proračuna kod prethodnika predsjednika Lukše Jakobušića. Što uopće rade predsjednik i Uprava po tim pitanjima?
Što sada? Hajduk mrtav umoran već nakon 1. kola prvenstva (?!) za razliku od Varaždina, koji je istog dana u četvrtak igrao Europu, tanak kvalitetom i kvantitetom, psihološki potpuno uzdrman, mora u idući četvrtak 6. kolovoza gostovati u Litvi kod Žalgirisa u 3. kolu kvalifikacija Konferencijske lige.
Što će Garcia uspjeti dotad promijeniti, izrotirati? Nije ni njemu jednostavno, ali ovo je dijelom itekako i njegovo maslo. Hajduk usto mora opet na dug put, a domaćin Žalgiris je odmoran i potpuno nabrijan, odgodio je gradski derbi s gradskim rivalom Kauno Žalgirisom i sprema se samo za Splićane.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....