Hajduka čeka novi početak. Uvijek je to nekako tako za ‘bijele‘. Ljeto velikih očekivnja. Mnogi su zadovoljni što je novi trner Urugvajac Gonzalo Garcia, čovjek koji je s Istrom 1961 odradio dobar posao.
A kakav je Gonzalo privatno?
Supruga Alba, sin Martín i kći Adriana potpuno su se aklimatizirali na život u Istri. Djeca pohađaju lokalnu školu, a obitelj uživa u mirnom i susretljivom okruženju koje Pula nudi.
Gonzalo voli i svirati gitaru, makar po vlastitom priznanju i nije neki guru.
- Sviram. Jako, jako loše (smijeh). Volim svirati, pogotovo se volim s gitarom osamiti kada sam umoran. Moj otac je otac oduvijek volio bubnjeve. Imao je bend s prijateljima i svirali su rock. Ja sam uvijek volio glazbu, ali nisam nikada ništa svirao. I onda sam u Groningenu kupio gitaru i upoznao čovjeka koji me počeo podučavati. Tako je krenulo, rekao je nedavno u intervju za Istra24.
Što svirate?
- Ono što je lako (smijeh).
To vam je relaksacija?
- Joj, nije uvijek! Problem je što sam ja tip koji pokušava uvijek nešto napraviti dobro, a kada ne uspije u tome, onda postaje jako nervozan. Ranije sam bio nemoguć. Bio sam u stanju svirati sedam sati da nešto dobro odsviram! Nije bilo važno je li teško ili lako. Ja se deset dana nakon što sam počeo učiti gitaru nisam mogao pomiriti s tim da ne uspijevam odlično odsvirati neku stvar. Evo, recimo, Oasis! Ja volim Oasis. Pokušavao bih uporno odlično odsvirati nešto njihovo. I tek nakon nekog vremena samog sebe opomenem - ej, taj tip svira gitaru cijeli život, nije to tako lako!
Imate li sada neki ‘repertoar‘?
- Da, dvije tri pjesme, uglavnom jednog urugvajskog benda koga volim. Te tri su sigurne. Ali, problem je što ja uvijek hoću neku drugu. Znate, ja ne idem na skijanje. Išao sam samo jednom, otišao na najlakšu stazu kao početnik i za pet minuta htio na težu! To je problem s kojim se oduvijek borim. Ali, dobro, u nekim situacijama taj stav pomaže. U nekima i odmaže.
Što radite kad se ne bavite nogometom?
- S obitelji sam i sviram gitaru. Strašno sam loš, očajan, ali sviram da se opustim, a to mi je najvažnije. Kad svi spavaju, odem u neku sobu, zatvorim se i sviram. Žena me mrzi zbog toga. Najviše sviram Oasis i neke južnoameričke bendove koji su mi lagani. Nešto što barem mogu pokušati odsvirati, ali stvarno sam jako loš. Tu i tamo igram tenis i idem na boks.
Eto, možda se i upiše u Boksački klub Torcida koji ima prostorije na Poljudu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....