Koliko smo to već puta pisali, Gorica kao gorčica, ljuti senf i opet moramo to ponoviti, ali iz ove kože ne možeš...
Hajdukov start u proljetni dio sezone baš je kao iz noćne more. I ima pravo kolega s Hrvatskog radija Lovorko Magdić, koji neopterećen klubaštvom, sa simpatijama prema svim dobrim ljudima, nije odolio a da ne kaže:
– A moj Slavene, Hajduk ti opet gubi korak za titulom na dvije nebitne utakmice...
Gotovo da me žali. Dobro, rano je da bacamo koplje u trnje, ali dobri moj Lovorko nije daleko od istine. Istra i Gorica, vrlo slične partije i porazi. Ni ulazak s klupe Marka Livaje zvanog Ćaća nije puno pomogao.
Točno prije 20 godina, u zimu 2006. Hajduk je u proljetni dio prvenstva startao s dva poraza, bile su to utakmice Hajduk – Dinamo 0:1 u Poljudu i Rijeka – Hajduk 1:0 na Kantridi.
Dvadeset godina kasnije povijest se ponavlja, samo što su protivnici, oprostit ćete, znatno slabiji, Istra 1961 i Gorica skinuli su ovaj put skalp Bijelima. Bile su to utakmice nakon kojih se trener Gonzalo Garcia snebiva i čudi kako su mu to protivnici zabili golove, a njegova momčad, eto, nije.
Činjenica jest da je Hajduk imao šansi, da je vratar Gorice Davor Matijaš s barem dvije vrhunske obrane bio nepremostiva prepreka napadačima splitske momčadi, ali na kraju ostaje ukupno blijed dojam. I koga god pitate reći će da Hajduk nije igrao dobro. Jest imao inicijativu, ali to malo znači. Grozan teren, grozna utakmica, novi poraz Hajduka i velika pobjeda za domaćine.
Dvadeset godina nakon dvostrukog poraza na startu proljetnog dijela sezone 2006., Hajduku je uspio "podvig"!
U središtu pozornosti je podatak da je Hajduk opet počeo s Markom Livajom i Rokasom Pukštasom na klupi. Znamo da je Livaja ili osrednje spreman ili u trenerovoj nemilosti, a da je Pukštas nedovoljno zaliječen; znamo i to da su obojica ušla u igru i imala dovoljno vremena da sami preokrenu rezultat što nisu uspjeli.
No, isto tako čudi da se obojica nisu našla u prvih 11, uz činjenicu da su u slabom Hajduku bili ponajbolji otkad su utrčali na turopoljski (grozan) travnjak.
Ako se Livaja ove zime spremio, onda bi morao biti u prvoj momčadi, a Pukštas je u drugom dijelu pokazao najviše od cijelog ostatka momčadi.
Ne može biti da u ovako lošem Hajduku Livaja starta na klupi?! To je naprosto nejasno... Ako smo u početku ove priče u srcu jeseni imali puno razumijevanja jer se ozlijedio, pa se pet tjedana oporavljao i znate kako to sporo ide, u ovom trenutku sve zajedno poprima – čudne obrise.
Što se valja iza brda, pitaju se i "novinari crvi", ali i svaki prosječni navijač.
– Reci mi, molim te, što je to s Livajom? Ti sigurno znaš...
– A ne znam ni ja...
Nestvarna je konverzacija koju sve češće vodimo s poznanicima.
Ajmo to ovako stavit, u nekoliko postulata, aksioma, hipoteza:
1. U ovako slaboj igri i momčadi Livaja bi morao bit u prvih 11, slažemo se, zar ne?
2. Je li baš sve samovolja trenera Garcije?
3. Jesu li možda po srijedi pregovori oko produžetka ugovora kapetana i najboljeg igrača pa i tu ima "cimanja", povuci-potegni, toplo-hladno?
4. Ako uprava (logično) odlučuje kad će i hoće li nastupiti Mlačić, mladi stoper na tržištu, uvjetuje li se nešto treneru i oko Livaje?
5. Ili naprotiv: možda iz kancelarija treneru baš govore stavi Livaju, ne možeš se tako poigravati s najboljim igračem, a trener se oglušuje, goni svoje i iritira sve oko sebe?!
Ima tu kontradiktornih misli, svjesni smo toga, ali dok ne znamo izračunati "kvadraturu začaranog kruga" u Poljudu, pošteno je barem staviti sve na papir i plasirati u eter.
Dva poraza ne čine mirnim ni Garciju pa da trener može opravdati svaki svoj potez, a opet kakav su mu to prijelazni rok i pripreme priuštili? Nije ni treneru lako...
Poslije "najboljih od svih priprema" ove zime doma na stadionu, te "preslagivanja momčadi bez prinova, samo uz odlaske" dva poraza nam izgledaju – logično.
Kako siješ, tako žanješ.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....