Pobjeda Hajduka protiv Varaždina (3:1) možda spada u red tzv. "besmislenih" utakmica, jer sve je (bilo već) riješeno, Hajduk ne može ni uzbrdo, ni nizbrdo, a prvoligaške obnveze treba odraditi.
Ako se Bijelima protiv Osijeka (0:1) potkrao kiks začinjen kritikama da igrači nisu bili motivirani, sasvim ispod potrebnog tonusa, pa nisu davali sve od sebe, protiv Rijeke (0:0) na Rujevici i sad s Varaždinom ipak su predstave bile kudikamo bolje i na razini neophodno potrebnog prvenstvenog nadražaja.
Hajduk je bolje zaigrao nakon pola sata, zbog čega je imao ”kasno paljenje” teško nam je odgovoriti, međutim krenuo je Hajduk življe nakon Varaždinova vodstva, pazio je da se ne ponovi "slučaj Osijek".
Ovom prilikom Hajduk je zaigrao sa četvoricom otraga i na tragu je naših promišljanja kako kombinira jednu impostaciju za doma, a drugačiju za vanka, pa je baš zanimljivo vidjeti kako će se postaviti u Maksimiru protiv Dinama, na proslavi prvaka domaćih. Namjera je, kako se ono kaže, što skuplje prodati svoju kožu. Trener Gonzalo Garcia s optimizmom dočekuje novi okršaj s Dinamom. U Maksimiru je Hajduk u zadnje vrijeme bolje prolazio kontra Dinama, nego u Poljudu.
No, da se još malo zadržimo na susretu protiv Varaždina, s naglaskom na obranu. Intrigantne se kombinacije što ih pravi Garcia, sad se na primjer Roko Brajković pojavio kao desni branič u formaciji četvorice. Logično nam je bilo da bude bek/krilo u 3 – 5 – 2 kad je čitav prostor njemu povjeren, ovo je bio novi hokus-pokus. Tim prije što je po toj strani ordinirao opasni Tavares koji je već u Varaždinu radio dar-mar po lijevom krilu, odnosno na strani Hajdukova desnog beka.
Po nama, Brajković je dobro odradio i tu rolu i nameće se kao rješenje za ulogu desnog beka u obje impostacije.
Marešić postaje pojačanje u ofenzivi
Znajući da je bio opasan napadač u doba juniorske momčadi viceprvaka Europe, njegova transformacija još je jedan primjer da se poput Darija Srne ili Marija Stanića od ofenzivca može prekvalificirati u kvalitetnog igrača obrane. Brajković postaje polivalentan, upotrebljiv na više načina. A ta spoznaja dobitak je s ovih utakmica koje su izgubile strogo rezultatski značaj.
Uprli bismo nadasve prstom i u Darija Marešića, stopera koji ima fini iskorak u ofenzivu i vrlo kvalitetne asistencije. Opet je asistirao za pogodak, Rokasu Pukštasu i Garcia dobro zna njegove osobine još dok su bili zajedno u Istri 1961. Uostalom, trener ga je želio preseliti sa sobom iz Pule u Split i sad dobro zna kako ga upraviti.
Marešić po svemu postaje dobitak Hajduka, važna prinova, pa i – pojačanje. Možda je od onih stopera koji su bolji u ofenzivi, nego strogo u obrani, postoji i ta primjedba, ali je ta kvaliteta, ta fina lopta, proigravanje u napadu u modernom nogometu osobito značajna.
Davno je Tomislav Ivić najavio, doći će vrijeme kad centarhalfovi moraju znati igrati, a ne samo da stoje kao panjevi otraga!
Najkraće rečeno, Marešiću još jednom palac gore!
Glede obrane kojom se danas bavimo, da spomenemo još i ovo: pozdravljamo, dakle, želju da se s Darijom Melnjakom produži suradnja. Kao i to da se svidio na debiju Roko Gabrić, smiren i bez straha, kao još jedan iz plejade, tvornice stopera u Hajdukovoj akademiji.
Luka Vušković (ranije još i brat mu Mario), pa Dominik Prpić, Branimir Mlačić, Marino Skelin i sad Roko Gabrić..., proizvodna je traka stopera iz Hajduka. A kažu da nailazi i Mateo Čupić, već je bio pričuva, rođen 4. svibnja 2008., taman puni 18 godina.
Stoperi postaju glavni forte proizvodnje Bijelih!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....