Hajdukolozi, nema stat, božićno-novogodišnji ritam dovodi nas do dva nova rođendana, Milan Petrović Rico i Ive Šeparović Šepa slave rođendan 28. prosinca, Rico rođen 1958. godine u Dubrovniku napunio je 67, a tri godine kasnije 1961. rođen je Šepa u Vela Luci i slavi sad 64...
Petrović je doveden kao dopunska selekcija „bijelih” po izboru trenera Stanka Poklepovića kao već gotov obrambeni igrač iz GOŠK-Juga u zimu 1985. godine. Na ljeto 1985. Hajduk se dodatno pojačao, popunio dalmatinskim kadrom, pa su vraćeni u Hajduk i Ivica Kalinić iz Osijeka i Vatroslav Petrinović iz Iskre iz Bugojna.
Špaco je utvrdio svoju obrambenu Maginot liniju, Petrović, Kalinić, Petrinović. Žalimo za tim vremenima kad su snage Hajduka bili Petrović iz Dubrovnika, Kalinić iz Solina, Petrinović iz Dugog Rata/Podstrane, dopunska dalmatinska selekcija.
Onako ćelav, splitskoj publici se Petrović odmah svidio i surovi u zafrkanciji kakvi već jesu, navijači su mu nadjenuli tipično splitski, dalmatinski duhoviti nadimak – Rico! Gdje ćeš bolje, ćelav, a Rico?! Rico je danas maskota „bijelih”, ali ni nalik nije autohtonom Ricu.
Rico, pak, kao lik iz Velog mista, u stvarnom životu to je bio Nikola Gazdić, dvadesetih, dakle, prije sto godina. Zbog ricaste kose Gazdića su zvali Janjčić, a Miljenko Smoje ga je u tv-seriji i knjizi prekrstio u Rica.
Stvarni pak Rico je – ćelav i zove se Milan Petrović.
Poklepović je Petrovića te 1985. godine prebacio na lijevog beka u sustavu 3 – 5 - 2 i Petrović je tu rolu igrao sjajno, poput lijevog krila namjestio je gol Blažu Sliškoviću za 1:1 protiv Torina u Italiji...
U Hajduku je karijeru završio brzo i naprasno, u proljeće 1986., sasvim neobično. Zbog incidenta u Dubrovniku kad je bilo potrebno da sudjeluje svojim iskazom u opsežnoj istrazi, u Hajduk su u Poljudu banula tri milicionera i – privela ga! Bili su to turbulentni dani, događaji su se nizali kao na filmskoj vrpci „između dva Waregema”, smijenjen je Stanko Poklepović, a „uniformirana lica” odvela su Milana Petrovića usred treninga. Otišli Špaco i Rico!
Pa kako ćeš igrat normalno, vidite da je u Hajduku uvijek bilo zanimljivo!
Tako je Petrović završio epizodu u Hajduku, koja bila kratka i vrlo upečatljiva, a ostala je i uspomena da je primjerice s Blažom Sliškovićem iskovao čvrsto prijateljstvo.
Šeparović je pak trebao biti Hajdukov Karl Heinz Schnellinger, njemački branič izrazito plavokos, Šepa je svuda upadao u oko zbog „njemačke” frizure, boje kose, ali bio je i britak bek, darovit, mnogo je obećavao. Ipak, „Schnellinger”, nakon juniorskog staža nije postao i standardni prvotimac Hajduka. Uspješniji je bio u subotičkomSpartaku, dubrovačkom GOŠK-Jugu i osobito ljubljanskoj Olimpiji. Slovenci su ga zvali da zaigra za njih u lipnju 1991. i to protiv Hrvatske, ali je Šepa logično prihvatio poziv izbornika Dražana Jerkovića i zaigrao je za Hrvatsku, buduće „vatrene”. U Murskoj Soboti Hrvatska je slavila u gostima kod Slovenije sa 1:0 golom Fabijana Komljenovića, a Šeparović je svoj jedini nastup za Hrvatsku upisao ušavši u igru od 46. minute. Odigrao je drugo poluvrijeme umjesto Nikole Jurčevića.
Bio je kasnije trener i u Hajduku, upamćen prije svega kao desna ruka Miše Krstičevića, bili su pravi stručni tandem, a i stručnjaci od povjerenja kad bi Igor Štimac pravio svoj stožer.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....