Kada pri kraju života ili neke njegove faze ljudi rade nekakav rezime, svede se to u grubim crtama na ono što su (i kako) učinili ili što nisu napravili. Tako je i u životu jednog kluba. A ponekad je baš ono što nisu napravili nešto s čime se ljudi najviše mogu ponositi. Pogotovo kada se to, kao u ovom slučaju, napravi kako bi se suprotstavilo nepravdi, bezakonju...
Jadranski derbi Rijeke i Hajduka (subota, 18 sati) igrat će se na poseban dan, točno na godišnjicu neodigranog derbija Dinama i Hajduka. Kada na travnjak Rujevice izađu nogometaši jadranskih rivala, obilježit će se 11 godina od dana kada su nogometaši Hajduka odbili izaći na teren, odigrati derbi s Dinamom na Maksimiru.
Na današnji dan
Tog 22. studenoga 2014. godine u Zagrebu se trebao igrati najveći derbi hrvatskog nogometa. Međutim, na koncu od toga nije bilo ništa. U nogometnom smislu. U svakom drugom izbila je jedna od najvećih afera, incident koji je hoćeš-nećeš obilježio HNL i pokazao se svojevrsnom prekretnicom. Problemi koji su već godinama bili prisutni na svim razinama ovim su isplivali na površinu i za „mainstream” hrvatske javnosti. I oni koji do tada nisu uopće ili su samo površno pratili zbivanja u domaćem balunu su zbrojili dva i dva. A vijest o kaosu u hrvatskom nogometu obišla je gotovo cijeli svijet, postala viralna. Mnogima je postalo jasno kako u hrvatskom nogometu mnogo toga ne funkcionira onako kako bi trebalo.
Uoči susreta određeni broj pripadnika Torcide bio je spriječen na ulasku na stadion. U klubu iz Maksimira tada su imali svoje tzv. crne liste. Dinamo i policija igrali su ping-pong kasnije s prebacivanjem krivice zbog kreiranja tih crnih lista. Na njima je bilo nekoliko desetaka navijača Hajduka koji su se na njima nalazili bez opravdanih razloga. Nisu imali nikakvu kaznenu ili prekršajnu prijavu zbog koje nisu smjeli na utakmice, ali netko ih je odlučio staviti na crnu listu i zapriječiti im ulazak na ovu utakmicu. No, na nesreću Zdravka Mamića, alfe i omege Dinama koji je tada vedrio i oblačio hrvatskim nogometom i njegovih podanika, tog je dana Dinamo igrao s Hajdukom. Gaženje (ljudskih) prava navijača Dinama gurano je pod tepih, Hajdukovi su odlučili javno reći: „Ne!”
Dosta
Navijači „bijelih” odlučili su toj i takvoj samovolji reći dosta. Ostali navijači Hajduka priključili su se u bojkotu utakmice, odlučili su da ni oni neće na stadion kada ne mogu ni njihova braća koja nisu imala nikakve službene zabrane. A zatim se tome priključio i sam Hajduk, predsjednik Uprave Marin Brbić, prvi čovjek Nadzornog odbora Ljubo Pavasović-Visković. Hajduk je prvotno tražio odgodu utakmice dok njegovi navijači ne uđu na stadion, ali to nije prihvaćeno. Momčad stoga nije izašla na travnjak, solidarizirala se s nepravedno izopćenim navijačima.
Inzistirali su na tome da se neopravdano u dolasku na utakmicu spriječeni navijači puste na stadion, što se nije dogodilo. Niti nakon što su ih pričekali Dinamo i suci na travnjaku, od odigravanja derbija nije bilo ništa. Ostali su pri svome stajalištu kako je dosta samovolje u hrvatskom nogometu.
Igračima Hajduka na čelu s trenerom Igorom Tudorom i kapetanom Marijem Maločom na povratku u Split je priređen spektakularan doček. Orila se pjesma navijača Hajduka, a nizale se uvrede na račun Mamića, tadašnjeg predsjednika HNS-a Davora Šukera, Saveza... Igrači su navijačima poručili: ‘Vi ste Hajduk‘. A sedam dana kasnije na Rivi je Torcida održala i masovni prosvjed koji je nadišao nogomet i sport općenito, bio je reakcija na situaciju u tadašnjem hrvatskom društvu na svim razinama.
Brbiću četiri mjeseca
Epilog neodigranog derbija bile su velike kazne glavnim akterima. Utakmica je registrirana porazom „bijelih” 0:3, a Hajduk je kažnjen i oduzimanjem tri boda. Predsjednik Uprave Marin Brbić i četiri člana Nadzornog odbora kluba koji su donijeli odluku o nenastupanju momčadi (Ljubo Pavasović-Visković, Vjekoslav Hrabar, Ante Majić i Nikola Koceić-Bilan) prvotno je kažnjeni s čak godinu dana zabrane obavljanja funkcije. Kasnije je nakon žalbe kazna Brbiću smanjena na četiri mjeseca.
Zbog neizlaska na travnjak svaki od igrača Hajduka koji je bio planiran u početnoj postavi morao je platiti po tri tisuće tadašnjih kuna. Evo ocjena za ono što su napravili „bijelih” koji su trebali zaigrati: L. Kalinić (10), Vršajević (10), Maloča (10), Milović (10), Nižić (10), Anđelković (10), Mezga (10), Kouassi (10), Sušić (10), Milevskij (10), Maglica (10).
Taj je neodigrani derbi više samo kulminacija višegodišnjeg sukoba na relaciji HNS – Hajduk. Klub s Poljuda inzistirao je na promjenama, demokratizaciji hrvatskog nogometa, transparentnosti. Tadašnji HNS se tome svim silama opirao, a navijački puk nije mogao probaviti što je Savez godinama izbjegavao igrati domaće kvalifikacijske utakmice reprezentacije u Splitu.
Od Maleša do Bege
Pamti se akcija tadašnjeg predsjednika Hajduka Hrvoja Maleša koji je krajem 2011. godine kao svjedok raskrinkao kriminal u sudačkoj organizaciji, u suradnji s USKOK-om. Tada su dolijali Željko Širić i prvi čovjek sudačke komisije Stjepan Djedović, ali nikada nije istraga otišla do kraja da se otkrije kome je do sudaca trebalo ići mito. U ožujku 2014. godine dogodio se incident u svečanoj loži stadion na Poljudu za vrijeme derbija Hajduk – Dinamo. Zdravko Mamić tada je zakuhao likovao u loži, što se nije svidjelo veteranu Hajduka Ivi Begi... To je dodatno narušilo ionako poremećene odnose.
Pravi željeni epilog ove akcije ipak se nije dogodio, otvaranje HNS-a i hrvatskog nogometa, demokratizacija, stizali su tek u idućim godinama, na refule. Ubrzao se nakon procesuiranja Zdravka Mamića. Taj proces traje i dalje. Nikada nije odigran taj derbi, ali se posebno, zauvijek pamti. Ima posebno mjesto u povijesti hrvatskog nogometa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....