Lagana, baš lagana i uvjerljiva pobjeda Hajduka, 6:0 u gostima! Dobro je da se zna da su “bijeli” ozbiljni, nakon rasula protiv Dinama eto i druge uzastopne pobjede, lako kontra Vukovaraca, Hajduk je tu, drugi je.... Tu želi i ostati. Bitno je. Pukla je - “šestarda”!
Razumijemo razočaranje navijačkog puka koji zaziva titulu i sve mu je malo, ali lani je Hajduk bio treći, sad je trenutačno drugi... Nije prvi, znamo, ali... Uglavnom, Hajduk je glatko svladao Vukovar 1991 i inkasirao je tri nova boda.
Bilo je nekog vražjeg amarcorda u srcu i duši pri povratku na Gradski vrt u Osijeku. Dok smo se približavali stadionu-spomeniku starih dana zavapili smo “nemojte ga srušiti”! Poslužit će nekome. Svaka sličnost nije slučajna.
Međutim, upozoravaju me, to samo nostalgični starac u meni progovara. Prigovara i grinta. Osijek se širi u svojoj novoj Opus Areni, a Vukovar se prigodno uselio u Gradski vrt gdje sve još miriše na Osijek, svaka katriga u loži i utičnica. Vukovar je bio susretljiv domaćin, slavonski širok i prijazan.
Na terenu, počelo je odmah uzbudljivo, posljednji protiv drugog. U 4. minuti vratar Pintol je srušio Livaju, a Marko – opet u prvih 11 – opušteno je pucao “panenku” i pogodio, već je bila šesta minuta kad se penal izveo i Hajduk poveo.
Skelin se zamalo ubrzo revanširao Vukovaru, nespretan start na rubu šesnaesterca... U biti mladi Skelin je spasio opasnost, ali je pri tom pao i – bila je to ruka. Ruka nekad, ali je li i sada?! Ne, nije, tumačenje pravila kaže sam je sebe pogodio u ruku i k tome ruka je bila na podu, tj. travi. Kako bi se reklo “prekršaj nije kažnjiv” i sudac Bel je na Skelinovu ruku samo odmahnuo rukom. Neka se Skelin podigne i igra nastavi. Bilo je to u 11. minuti.
- Ajmo, ajmo bijeli, pjeva sjever cijeli – odjekivalo je osječkim Vrtom, Torcida se mobilizirala i za ovu utakmicu, nek se zna da ih ima i da se ne predaju.
- Tebi bih dao život svoj...
Obračun prijatelja, Elez na Livaju
Hajduk je bio na krilima svojih navijača, a ostatak publike uglavnom nijem i gluh. Gledali su nogomet u salonskom ambijentu, dok se trener domaćina, povratnik na naše terene Tomislav Stipić sav uživio u susret, u dugom crnom mantilu uz aut-liniju. Hajdukov pak trener Gonzalo Garcia, lagan kao mladić nam se doima. U bež-džemperiću dirigirao je svojim trupama.
Na terenu još jedan amarcord detalj: Elez protiv Livaje. Dvojica ponajboljih prijatelja iz nedavnih dana Poljuda (fali im samo David Čolina), našli su se na suprotnim stranama, različitih zadataka. Elez da napravi nemoguće, začepi buže Vukovara, a Livaja da ih rastvori do kraja. Elez, zapovjednik obrane Vukovara 1991. Koliko je samo puta Elez u dresu Hajduka finom dugom loptom iz dubine pronalazio Livaju, u doba dok je Hajduk igrao “samo na Livaju”.
Bezbrižnu pisaniju o koječemu i danima prošlim razbio nam je – Hajduk. Akcija preko krila, Rebić slijeva na drugu stranu sve do Brajkovića, obrani Vukovara proša’ je balun kroz peterac, kao da ih nema, a Brajković neometan na drugoj stativi povisio je na 2:0 za Hajduk.
Torcida gušta, ionako pjeva padaju li golovi ili ne, ali ovo je sad za “bijele” već vrlo ugodna posjeta muzeju osječkog baluna.
Što li bivši trener Vukovara Silvijo Čabraja misli kod kuće pred malim ekranima?!
Nema veze, moramo obuzdati misli, akteri su dolje na travnjaku vrlo ozbiljni. Trude se. Pa je red da smo i mi koncentrirani i ozbiljni, premda nam se utakmica čini već – svršenim činom.
E, ali nije baš: šta li je sad, u 39. minuti Silić obranio! Pa to je obrana kola, udarac Puljića pod gredu. Bravo, vrijedi Silića pogledati, čuva kapitalnih 2:0...
U nastavku odmah 3:0 za Hajduk, Rebić lagano u prodoru, nakon dodavanja Brajkovića. A sve što zaiskri kao opasnost na suprotnoj strani, Silić ugasi: opet odličan u 60. minuti u istrčavanju, osujetio je Gonzaleza.
Uslijedio je predivan pas Livaje za Pukštasa, za 4:0, Amerikanci, pogledajte Rokasa, Mundijal je blizu! Opet su zabili i Roko i Rokas!
I nije bilo gotovo, zabio je još Šego izbliza za 5:0, a Bamba pogodio gredu i Vlasenko vlastitu mrežu, konačnih 6:0 za Hajduk i još su se “bijeli” ispromašivali... Međutim, priča je davno bila ispričana, Hajduk ode kući pjevajući. Brzo otvoren susret, rani gol, onda se Vukovar kao otvorio i to je bilo to... Šetnja. Promenada u bijelom.
Za kraj poseban detalj: Osječanin Dario Bel sudio je u svome gradu prvoligaški susret, nije običaj, ali tako su mu namjestili. Premda se Vukovar mogao buniti, jer u borbi za opstanak involviran je Osijek. No, u HNS-u nisu robovali predrasudama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....