Hajduk u Posušju. Eto Bijelih opet na Mokrom Dolcu nakon 19 godina. Večeras od 20.45 u pripremnom susretu odmjerit će snage. Ponosni su domaćini. Tribine su rasprodane. Sprema se prava hajdučka fešta. Hajduk je voljen u Hercegovini, iako je navijačka vaga “tu negdi”, na sredini. Jer i plava boja tamo živi premda im je Split geografski bliže.
Ipak, Hercegovina će se sutra bijeliti. Pišemo najavu i nije trebalo dugo da pronađemo poveznicu dvaju klubova. Leon Kreković igrač je Posušja. Pamtimo ga, nije zaboravljen, nekadašnji veliki talent Bijelih iz Tudorova mandata. I Posušje se sprema za novu sezonu. Ogled s Hajdukom dobro će im doći.
- Treniramo već tri tjedna. Nakupilo se malo umora, ali osvježit ćemo se pred Hajduk. Na Kupresu smo, tu imamo dobre uvjete. A i dobro je malo promijeniti okolinu.
Kako si završio u Posušju?
- Trener me zvao. Gledao me više od dva tjedna. Svidjelo mu se kako igram, a meni se svidjela njegova priča. Brzo smo se dogovorili. Vjerujem da će mi pomoći da budem još bolji. To je najbolja situacija, kada trener želi igrača.
Kakvo je stanje u momčadi?
- Dobro je sve. Puno je novih igrača i trebat će vremena da se svi uigramo. Trener je puno zahtjeva stavio pred nas. Ideja je dobra.
Što kažu suigrači? Dolazi Hajduk...
- Ma svima dolazi Livaja, haha. Svi me pitaju mogu li im riješiti dres. Nikome ništa nisam obećao. Sigurno će biti navala. Pitao sam samo Bambu.
Zašto baš njega?
- Igrali smo zajedno u Belgiji. Ali nije mi se još javio. Pretpostavljam da je i njemu mobitel pun poruka.
Poznaješ li još ikoga osim Bambe?
- Znam ja te momke, ali ne preosobno. Puno se toga promijenilo otkako sam ja otišao. Čujem se još povremeno s Mikijem Šegom.
Što misliš o njemu? Očekivalo se više...
- Ma samo mu treba još malo vremena. Vidjet ćete sve. On je kvalitetan igrač. Ljudi su ga upoznali kao krilo, ali on zapravo igrao kao špica. U Varaždinu je pokazao o kakvom se igraču radi.
Štošta se promijenilo u Hajduku u posljednje vrijeme. Novi ljudi su u klubu, na klupi i na katu. Za kormilom momčadi je Gonzalo Garcia, Nadzornim odborom predsjeda Ljubo Pavasović Visković, sportsku politiku kroji Goran Vučević. Još je puno novih imena. Navijači vjeruju kako je na Poljudu zapuhao neki novi vjetar. Vrijeme će pokazati.
Što misliš o stanju u Hajduku?
- Sada je sve pozitivno. Vjerujem u Vučevića. Sjećam ga se i otprije dok je predsjednik bio Brbić. Išli su u dobrom smjeru, ali onda su se dogodile promjene. Druga su to vremena bila. Sada će biti dobro.
Pristižu i prinove...
- Karačić i Pajaziti će biti prava pojačanja. Radi se dobra ekipa. Novi trener ima ideju. Trebat će malo vremena dok je igrači usvoje. Sve ovisi o njima, neki to uspiju brže, a neki sporije.
Dugo je Kreković bio u klubu, a Poljud je napustio taman prije “Livajine ere”.
- Taman sam otišao malo prije nego što je Marko stigao. Bio sam na posudbi u Dugopolju, pa se onda dogodio transfer u Belgiju. Šteta, jer se formacija taman promijenila u 4-3-3 što meni puno više odgovara jer sam više krilo.
Livaja?
- To je doktor.
Nije štedio riječi hvale za kaštelanskog majstora.
- Sve rješava sam. Sjetite se samo onog gola protiv Dinama. Primirio je loptu i odmah je izbacio u primanju. Branič nije imao šanse. Kad je teško uvijek se možeš osloniti na njega. U prošloj sezoni bi možda bilo drugačije da je netko barem malo preuzeo teret na sebe.
Kako pamtiš svoje dane na Poljudu?
- Devet godina sam proveo u klubu. Najviše mi je u sjećanju ostao prvi gol protiv Gorice. Imao sam veliku priliku protiv Dinama. Šteta jer bi sve možda otišlo u drugom smjeru da sam pogodio. Igrao sam u prvoj postavi i protiv Dinama i Rijeke. I s Osijekom sam trebao započeti, ali onda mi se dogodio problem s mišićem. Skratio se. A onda i korona. To me najviše unazadilo. Izgubio sam formu i trebalo mi je vremena da je opet pronađem.
Bili su to dani pod vodstvom Igora Tudora. S današnje perspektive sastav nam izgleda nezamislivo. Ali takvi su dani bili na Poljudu.
- Bili smo odličan kolektiv, iako rezultat nije bio najbolji. U toj zadnjoj sezoni završili smo tek na petom mjestu. Bio sam dobar s Blagaićem i Caktašem.
Ostaje li žal za hajdučkim danima?
- Žao mi je samo jer sam otišao kada se sve počelo mijenjati. Puno više sam mogao dati u drugoj formaciji. Zamjeram li ikome? Ma kakvi. Vjerujem da su svi imali najbolju namjeru. Sebi zamjeram samo to što sam bio mlad i zelen, neiskusan. Ali tako je izgleda moralo biti.
I za kraj, hoćeš li slaviti ako zabiješ Hajduku?
- Nema šanse! Da im zabijem u finalu Lige prvaka ne bih slavio.
Eto, tako zbori Kreković iz Knina. Dijete Dinare i dugogodišnji stanovnik Poljuda. Sudbina se poigrala. Danas u Posušju spremno dočekuje Hajduk.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....