Nije bilo puno odmora za hrvatske prvakinje s Poljuda. Nogometašice Hajduka već su se vratile u puni trening jer ih početkom kolovoza očekuje najveći izazov u novijoj klupskoj povijesti – nastup u kvalifikacijama za Ligu prvakinja.
Ždrijeb u Nyonu odlučio je da će Hajdučice europski put otvoriti protiv austrijske Austrije Wien, u mini-turniru na kojem će još igrati slovenska Mura i rumunjski Farul Constanța. Turnir se igra od 5. do 8. kolovoza po nokaut sustavu, a pobjednik će izboriti plasman u treće kvalifikacijsko kolo Lige prvakinja.
Uoči europskog izazova na Poljudu je održan media day, a najveću pozornost očekivano je privukla najzvučnija ljetna prinova – hrvatska reprezentativka Ana Maria Marković, jedna od najpoznatijih nogometašica svijeta. Simpatična i otvorena, Ana Maria je sa smiješkom odgovarala na silna pitanja.
Kako je došlo do dolaska u Hajduk?
- Dobila sam ponudu i bilo mi je jako lako odlučiti. Uvijek sam govorila da, ako jednog dana dođem igrati u Hrvatsku, to će biti samo Hajduk. Cijela moja obitelj navija za Hajduk i stvarno imam osjećaj da sam došla kući.
Prvakinje ste Hrvatske, pred vama je kvalifikacijski dio za Ligu prvakinja. Može li bolje od toga?
- Ne može! To mi je uvijek bio cilj, igrati Ligu prvakinja. Sve je išlo korak po korak i stvarno mislim da mi trenutno ne može biti bolje. Spremna sam za Ligu prvakinja i jedva čekam.
Jedna ste od najpopularnijih sportašica na društvenim mrežama. Kako se nosite s tolikom pažnjom?
- Nogomet mi je uvijek na prvom mjestu. Igram od malih nogu i kroz karijeru sam prošla puno toga, uključujući i veliku ozljedu. Najvažnije mi je da sam zdrava, jaka i da mogu trenirati. Društvene mreže su danas dio mog posla. Ženski nogomet, nažalost, još nije na razini da sve igračice mogu živjeti isključivo od nogometa, pa i mi moramo raditi druge stvari. Social media je postao dio mog života, ali ako me pitate što mi je važnije – odgovor je sto posto nogomet.
Nije rođena Splićanka, ali...
Na kojoj se poziciji najbolje vidite?
- To ipak pitajte trenera, ha-ha. Napadač sam i igrala sam na više ofenzivnih pozicija. Vidjet ćemo gdje će me trener koristiti. Mislim da mi brzina može biti velika prednost. Još uvijek učim i želim napredovati. Budući da sam ozbiljno počela igrati nogomet tek s 13 godina, puno sam radila na tehnici i vjerujem da i ovdje mogu još puno naučiti od suigračica. Nadam se da ću pomoći Hajduku koliko god mogu.
Kako gledate na hrvatsku ligu nakon godina provedenih u inozemstvu?
- Imamo stvarno dobre igračice. Treninzi su odlični, konkurencija je dobra i upravo te tjera da napreduješ. Igrala sam u Portugalu i SAD-u, ali znam da će i ovdje biti velika borba. Veselim se novom izazovu.
Koja je najveća razlika između ženskog nogometa u Americi i Europi?
- Sve što ste čuli o američkom nogometu uglavnom je istina. Puno rade u teretani, mi smo samo nju imale četiri puta tjedno. Strašno su fizički jaki i brzi. U zraku su jako dominantni i fizički su impresivni. S druge strane, mislim da mi u Europi ipak bolje razumijemo samu igru. Mnoge igračice dolaze iz američkog koledž sustava, gdje je naglasak više na atletici nego na tehnici i taktici.
Godinama se po internetu provlači da ste rođeni u Splitu. Kako je nastala ta priča?
- Nemam pojma. Na internetu svatko može napisati što želi. Isto je netko napisao da sam rekla kako obožavam Cristiana Ronalda. Nikad to nisam rekla. Rekla sam samo da mi je nogometni idol i to je sve. Onda je to postalo viralno.
Ispalo je kao da su u pitanju i neke veće simpatije...
- Ne, ha-ha. Kao nogometaš, za mene je najbolji na svijetu. Oduvijek sam ga gledala kako igra i to je cijela priča. Nije stvar u tome da mi se sviđa kao muškarac, nego isključivo kao nogometaš.
Odakle zapravo vučete korijene?
- Rođena sam u Zürichu. Mamina cijela obitelj živi ovdje, u okolici Splita, odnosno u Kaštelima. Tata je podrijetlom iz Bosne, ali iskreno, ne znam iz kojeg grada, ha-ha...
Kako je koljeno nakon teške ozljede?
- Odlično je, hvala na pitanju. Imala sam sjajnu rehabilitaciju u Portugalu i još uvijek individualno radim s trenerom kako se takva ozljeda više nikad ne bi ponovila. Ojećam se jako dobro.
Možete li svoju popularnost iskoristiti za promociju ženskog nogometa?
- Borim se za to svaki dan. To mi je doslovno svakodnevni posao. Kad sam prije četiri godine počela ozbiljnije graditi društvene mreže, rekla sam sebi da ću ih koristiti kako bih pomogla ženskom nogometu. Mislim da smo na dobrom putu. Uvijek će biti negativnih komentara, ali to me ne zanima. Govorite što god želite, ja ću uvijek koristiti svoj glas za promociju ženskog nogometa.
Od gimnastike do travnjaka
Kako ste uopće završili u nogometu?
- Deset godina trenirala sam gimnastiku. Bila sam dobra, preskakala sam kategorije, ali to je individualan sport i više nisam bila sretna kad sam došla u stariju kategoriju. Moja sestra već je igrala nogomet i stalno sam je gledala. Svidjelo mi se zajedništvo koje postoji u momčadi. Rekla sam sebi: “Ako može ona, mogu i ja.”
Jeste li ikad na terenu osjetili ljubomoru zbog svoje popularnosti?
- Nikad. Uvijek sam ista osoba i ne ponašam se drugačije zbog društvenih mreža. Sve što dobijem, bilo da su u pitanju suradnje s brendovima ili nešto drugo, rado podijelim s drugima. Stvarno nikad nisam osjetila takvu vrstu ljubomore.
Povratak u reprezentaciju također vam je cilj?
- Sto posto. Godinu dana nisam bila u reprezentaciji zbog ozljede i cilj mi je vratiti se. Ali prvo se moram dokazati u Hajduku i to mi je sada najvažnije.
Rekli ste da cijela obitelj navija za Hajduk. Jeste li imali omiljenog igrača?
- Prvo mi na pamet pada Ivan Rakitić. I on je prošao sličan put, odrastao u Švicarskoj i završio u Hajduku. Velika je legenda.
Jeste li ga upoznali?
- Nisam. Bila sam jednom jako blizu, na jednom događaju, ali nisam otišla pa se nismo upoznali.
A Marka Livaju?
- Vidjela sam ga. Sjedio je tu na Poljudu, ali nisam mu prišla. Malo me bilo sram.
Osjećate li se već kao kod kuće?
- Da, stvarno. Živim s bakom u našoj kući i osjećam se kao doma.
U Kaštelima?
- Da, ali neću reći u kojim, ha-ha. Već sam imala raznih situacija ispred kuće.
Volim otići na kupanje na Čiovo, imam nekoliko svojih restorana, a cure iz ekipe već mi pokazuju nova mjesta i vode me na najbolje krafne. Moram još upoznati sve lokalne lokacije.
Bakina livača
Donosi li popularnost i neugodna iskustva?
- Uglavnom se dobro nosim s tim. Ljudi često dođu po fotografiju dok sam s obitelji u restoranu pa ih samo zamolim da pričekaju dok završimo s ručkom. Imala sam jednom i stalkera koji je dolazio na gotovo svaku utakmicu reprezentacije i donosio mi poklone, ali reprezentacija je tada stvarno pazila na mene i osjećala sam se sigurno.
Možemo li poslati poruku da ste sretno zauzeti?
- Jesam. U stabilnoj sam vezi. Ne tražim nikoga.
Hoće li vam se dečko pridružiti u Splitu?
- Trenutačno traži klub pa ne mogu ništa više reći. Vidjet ćemo što će biti. Naravno da bi bilo lijepo živjeti zajedno ovdje. On obožava Split, Hrvatsku, ljude i hranu.
Kad smo već kod hrane, što vam je najdraže?
- Livača moje bake. To mi je omiljeno jelo. Mislim da se može usporediti s vrstom pite, može biti s krumpirom, jajima ili zeljem. To mi je apsolutni favorit – zaključila je Ana Maria Marković.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....