Crveni Ivanu Lučiću, crveni Ismaelu Diallu, crveni Roku Brajkoviću u svega četiri utakmice iz kojih Hajduk dok se bori za titulu osvaja tek dva boda. Prije početka ovog zadnjeg kruga SHNL-a konstatirali smo da Hajduk u toj fazi mogu kočiti između ostalog taktički izumi Gennara Gattusa te sudački kriteriji.
Činjenica je da Hajduk igra loše, ali to ne mora značiti da treba u svakoj utakmici imati u najmanju ruku dvojben kriterij. Nećemo koristiti teže konstrukcije jer njih bi trebali čuti od tamo gdje svi šute ili o svemu pričaju sramežljivo tek putem priopćenja, i to češće neslužbenog upitnog dosega. No teško je ne primijetiti da isti sudački kriteriji ne vrijede za sve.
I nije problem kad Hajduk dobije crveni karton jer svi su manje-više zasluženi, nego je problem što za iste prekršaje igrač protivničke momčadi ne dobije ni žuti, a najveći je problem što za svaku takvu situaciju sudačka organizacija ima ‘opravdanje‘. Evo konkretno krenimo od utakmice u Opus Areni gdje je npr. Marko Soldo mogao proći kao i Brajković. Prošao je bez kartona nakon gaženja Rusyna u prvom poluvremenu te rušenja Šege na početku drugog dijela na sličan način zbog kakvog je drugi žuti dobio Brajković. A možemo se i dotaknuti kartona za Bambu do kojeg ne bi došlo da je sudac Igor Pajač nekoliko sekundi ranije dosudio prekršaj na Dariju Melnjaku u kaznenom prostoru Hajduka.
Dodajmo još i nekažnjene prekršaje Dinamova stopera Theophilea koji je prošao bez drugog žutog kartona protiv Rijeke u istom kolu, a bilo je situacija zbog kojih ga je mogao dobiti. ‘Napadač je trčao vrlo brzo kada je dodirnut‘ stoji u priopćenju Sudačke komisije kao jedno od opravdanja, ili kako oni kažu kriterija, zašto Dinamov stoper nije dobio drugi žuti kod rušenja Tonija Fruka. Teško je nakon takvog službenog opravdanja, iz istog priopćenja u kojem se pravda i crveni karton za Brajkovića, pronaći primjeren komentar javnom prostoru, što novina svakako jest, pa je možda bolje i prešutjet. No šutnja nije rješenje za one na koje to direktno utječe i s javnim primjedbama na organizaciju koja može sastaviti ovakvo priopćenje su trebali dosta ranije krenuti.
Ovo su samo neke situacije iz prošlog odigranog kola kojih se bez detaljne analize možemo sjetiti na prvu, a takvih je iz kola u kolo ima previše da bi gledali na njih kao slučajne. I netko će na to ponovno izreći onu upitnu frazu ‘tko je kriv Hajduku što igra loše?‘, a složit ćete se i da u nogometu ne pobjeđuju uvijek oni koji ostave bolji dojam. Nogomet je jedan od rijetkih momčadskih sportova u kojem lošija momčad može pobijediti bolju i na tome uglavnom temelji svoju popularnost, a da Hajduk sutra osvoji naslov malo je onih koji bi se za desetak godina sjećali kakav je dojam ostavila igra ‘bijelih‘ pod Gattusom.
Samo kako je Hajduk s ovakvom individualnom kvalitetom u svlačionici i najvećim budžetom u povijesti postao igrom podređena momčad na terenu za drugu je temu, ali i pitanje za one koji su do toga doveli. Ti isti su i oni koji bi se trebali više pozabaviti odnosima prema HNS-u i sucima, a ono što rade očito je preblago i nije dovoljno jer u konačnici taj problem može u konačnici utjecati na rezultat. Hajduk je u borbi za naslov, tu je nikad bliže u zadnjih 20 godina, i još pokoji sudački previd može ga vrlo lako izbaciti iz te utrke. Zato više i nije trenutak za kalkulacije oko odnosa nego za progovoriti javno i odlučno o onom što svi vide.
Fali odlučnost
Dosad smo od vodstva kluba jedino vidjeli odlučnost u prekidu suradnje sa Slobodnom Dalmacijom, koje nije ni trebalo biti iz niza objektivnih razloga, a odluka se temeljila na nezadovoljstvu. E sad, kao što je čelništvo na Poljudu nezadovoljstvo u ovom slučaju odlučilo javno iskomunicirati otvara se pitanje zašto isto ne radi po pitanju odnosa s HNS-om i sudačkom organizacijom? Ovu paralelu ne povlačimo zbog Slobodne, nego kao primjer da se može baviti i bitnijim stvarima za klub jednako učinkovito kao raskidanjem nebitnog partnerstva s medijem u kojem ti pisanje pojedinaca smeta.
Da se odmah razumijemo, ne kažemo da klub treba raskidati odnose jer drugog saveza osim ovog koji nosi prefiks hrvatskog nema, ali na Poljudu imaju dovoljno argumenata kojima bi mogli izboriti u najmanju ruku poštenije uvjete. Nevjerojatno je da se još nije pojavio netko tko zna u tim razgovorima koristiti moć i brojnost navijača (članova) koji čine hajdučki puk, a i drže ligu zanimljivom te atraktivnom za sponzore i tv-prava.
Nevjerojatno je da na Poljudu ne mogu pronaći lice za vodstvo županijskog saveza, a onda i onog za rad u državnom koje bi se borilo za interes kluba. A taj interes ne znači da se netko treba baviti nečasnim radnjama nego se izboriti samo da svi igraju u istim uvjetima i da im se sudi po istim kriterijima. Drugim riječima da za sve vrijede ista pravila.
Ako netko misli da je to moguće bez rada u tijelima saveza i samo vikanjem izdaleka onda živi u zabludi jer i Hajduk se ne bi mijenjao u ovo što je danas da u klub nisu ušli ljudi željni odmaka od moralno i zakonski upitnih radnji koje su se događale. Međutim i vikanje je početak nečega u ovom slučaju.
Niz je afera oko suđenja ostalo neiskorišteno za promjene od onih presuda za ‘pošteno suđenje‘ do ‘VAR leaksa‘ i fabriciranja snimki iz VAR sobe. Na posljednjoj se očekivao veći pritisak s Poljuda od tadašnjeg predsjednika Lukše Jakobušića prema HNS-u i promjenama, no izostao je i na koncu je sazvana komisija koja nakon dugog vijećanja nije vidjela ništa sporno, a Bruna Marića zamijenio je Francuz Bertrand Layec.
Zahtjevi za objašnjenje
I evo bliži se godina mandata šefa sudaca za kojeg smo konstatirali tad da će njegov mandat biti kozmetika pa dobili potvrdu u kratko vrijeme da smo u pravu. Greške se događaju i dalje, događale su se i na štetu protivnika Hajduka u nekim utakmicama, ali toliko često na štetu ‘bijelih‘ da bi itko u vodstvu kluba još uvijek blago i tiho gledao na to te o tome komunicirao samo traženjem objašnjenja od HNS-a.
Nedavno smo doznali putem neslužbenih klupskih kanala kako su i tražene snimke iz VAR sobe nakon utakmice s Varaždinom zbog indicija da je na glavnog suca izvršen pritisak. Pa smo iz HNS-a doznali, po drugi ili treći put, da oni nemaju problem objaviti te snimke, ali pod uvjetom da se svi slažu, a ti svi su i suci. I onda smo još saznali službeno kako su s Poljuda u video sastanku s Layecom istaknuli svoje zahtjeve i primjedbe te tražili objašnjenja spornih situacija nakon čega je Diallo kažnjen s dvije utakmice suspenzije za onaj crveni te Brajković dobio crveni.
I u tome leži cijeli problem što u ovom slučaju predsjednik Ivan Bilić ne izađe odlučno pred javnost te kaže otvoreno kakvog je stava prema sucima i njihovim kriterijima na štetu ili dobrobit Hajduka, ovisno iz kojeg kuta se gleda. Svako skrivanje iza neslužbenih kanala i priopćavanja u kontroliranim uvjetima na ovu temu je kozmetika, kao i ono HNS-ovo postavljanje Layeca na čelo sudaca, jer bez konkretnih i odlučnih poteza promjene će se teško dogoditi.
A koji su to potezi? Šutnja pred javnosti i pisanje zahtjeva za objašnjenje očito i sigurno nije jedan od njih, a na to pitanje odgovor bi ipak trebalo dati vodstvo kluba i to javno, jasno, glasno te odlučno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....