U okršaju s Lokomotivom na Maksimiru Hajduk se vratio dobrim igrama, ali i na pobjedničke staze. Prvom pobjedom poslije tri kola (težak poraz od Rijeke 0:5, remiji s Varaždinom i Dinamom, po 1:1), „bijeli” su zadržali korak s Dinamom. Momčad trenera Gonzala Garcije dovela se u situaciju da bi pobjedom u posljednjem kolu prvog dijela lige protiv Vukovara 1991 na Poljudu u nedjelju prvi dio prvenstvene utrke dobio zadovoljavajuću ocjenu. Neovisno o tome kakav će rezultat biti u subotnjem gradskom derbiju Dinama i Lokomotive.
Kolo prije kraja prve polovine SuperSport HNL-a (drugog kruga) i zimske stanke, Hajduk ima bod manje od Dinama. Da je to netko ponudio Hajduku na početku sezone, nakon turbulentnog ljeta, vjerojatno bi takvu opciju na Poljudu prihvatili. Pogotovo nakon što je najveći rival Dinamo čak 17 milijuna eura ljetos potrošio na odštete za nove igrače, za gotovo potpunu rekonstrukciju momčadi. Ali i zbog toga što u zadnje vrijeme Hajduk praktično potpuno igra bez čak četvorice igrača koji su u projekcijama pred početku sezone, svaki u svojoj liniji, trebali biti kralježnica momčadi. Nema Ivice Ivušića, Zvonimira Šarlije, Rokasa Pukštasa, a nastupi Marka Livaje još su uvijek poprilično dozirani.
Trojica ozlijeđenih, Livaje ima i nema
U finišu polusezone Hajduk je bez vratara Ivušića. Imao je iskusni 30-godišnji Riječanin nekoliko slabijih predstava, ali je ipak stigao kao reprezentativac, da bi bio starter. Zbog ozljede je u finišu polusezone prepustio poziciju mladom Toniju Siliću koji je predstavama bacio rukavicu izazova za mjesto među vratnicama i kada se Ivušić oporavi. Međutim, bez jedinog hrvatskog reprezentativca Hajduk je još od debakla protiv Rijeke. Problema s pubičnom kosti Ivušić je imao i prije nesretnog gostovanja na Rujevici. Zbog toga se ranije vratio iz reprezentacije.
Šarlija se prometnuo u najiskusnijeg igrača zadnje linije koja je ljetos poprilično oslabljena transferima Filipa Uremovića i Dominika Prpića, ali i ozljedom mladog Marina Skelina. No, Šarlija je poveo mlade snage, bio lider obrane, podigao razinu svoje igre. Unatoč ozljedi mišića zadnje lože, stisnuo je zube i odigrao sat vremena u derbiju protiv Dinama, a potom je preskočio Lokomotivu. Doduše, pojavio se na klupi na gostovanju kod Lokomotive, ali očito ciljano, kako bi se četvrtom opomenom „očistio” žutih kartona.
Rokas Pukštas je uz Michelea Šegu bio najbolji igrač Hajduka u prvom dijelu prvenstva. Šego je prvi strijelac lige s devet pogodaka, ali Pukštas je bio motor „bijelih”. Četiri gola, jedna asistencija i - more dobivenih duela, izborenih lopti... Pukštas momčadi daje najveću energiju, gard, snagu... Nije koincidencija da ga u zadnje vrijeme nije bilo u susretima kod Slaven Belupa (0:0), s Varaždinom (1:1), kod Dinama (1:1) i Lokomotive (pobjeda 3:1). U zadnjih šest kola četiri je susreta propustio zbog kartona (Slaven) i ozljede gležnja (ostale utakmice). Hajduk je slavio u samo jednom.
A na kraju tu je i Livaja, kojeg - ima i nema. Što zbog nedovoljnog oporavka nakon ozljede i postupnog povratka u natjecateljski ritam, što zbog drugačijeg statusa kojeg ima kod trenera Garcije. Livaji je krajem rujna stradala zadnja loža. Od tada je šest utakmica u potpunosti preskočio (ona u Rijeci je tu ubrojena). U zadnjim kolima triput je ušao s klupe, a starter je bio samo u derbiju s Dinamom.
U njegovoj odsutnosti, Šego je zablistao u vrhu napada, a na krilima su se nametnuli Ante Rebić i Iker Almena. No, Livaja može biti i desetka kao u derbiju u Maksimiru, može igrati na krilu, u vrhu napada. Puhati Dinamu za vratom i imati pritom Livaju praktično u rezervi je hoćeš-nećeš - luksuz. A činjenica da Hajduk drži korak s najvećim rivalom bez ključnih igrača u svim linijama momčadi jest pozitivna stvar, kada su već sve okolnosti takve.
Ovo se realno nije očekivalo
Naravno, do prije samo nekoliko kola Hajduk je imao i četiri boda prednosti nad Dinamom. S tog gledišta, moglo je sve to skupa biti i bolje. Lijepu prednost su „bijeli” olako prokockali. Pogotovo što se Dinamo i trošio u Europi. No, s obzirom na kvalitetu kadra i uloženo u isti, malo tko je ovako nešto realno očekivao. Hajduk je itekako ostao u igri.
Daleko od toga da ovaj kadar ne vapi za pojačanjima. Trebat će još igrač-dva, pogotovo ako bude izlaznih transfera. Dva od tri Španjolca pristigla ljetos pokazala su malo toga (Hugo Guillamon) ili ništa (Edgar Gonzalez). Samo se Almena zasad pokazao kao pogodak. No, puhati za vrat Dinamu, a istovremeno biti bez reprezentativca Ivušića, stupa obrane Šarlije, jednog od najboljih igrača lige veznjaka Pukštasa i dobrim dijelom bez dugogodišnjeg talismana i ključnog čovjeka Livaje je uspjeh.
Naravno, sve pod preduvjetom da se u nedjelju svlada neugodni Vukovar. Momčad trenera Silvija Čabraje s obzirom na prikazano zaslužuje i više bodova. Uostalom, namučili su „bijele” i u prvom susretu, bez obzira što je Hajduk veći dio utakmice imao igrača više.
A preduvjet za sve to Garcia je dijelom napravio kada je proširio kadar mladim snagama, Branimirom Mlačićem, Lukom Hodakom, spletom okolnosti Tonijem Silićem koji je branio i na kraju prošle sezone... Probudio se ove sezone Šego, na dobrom je putu i Rebić. Naravno, ne može uvijek sve bili idealno. U zadnje vrijeme prilike su limitirane Brunu Durdovu, Skelin je ozlijeđen, Noa Skoko nije u prvom planu...
Pobjeda nad Lokomotivom ne smije biti podloga za nerealnu euforiju. Što zbog slabijih predstava u prethodnim kolima, što slabe forme Lokomotive koja već osam kola, dva i pol mjeseca ne zna za pobjedu. No, samo jedan koračić dijeli Hajduk od pozitivne ocjene prvog dijela prvenstva. Nakon debakla protiv Dinamo Cityja u Europi, to se ipak ne može reći i za cijelu polusezonu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....