Završila je posljednja reprezentativna stanka prije Svjetskog prvenstva, ušli smo u travanj, a sezona je za Hajduk praktički gotova. Do kraja HNL-a ostalo je još devet kola, ali Bijeli za Dinamom zaostaju 13 bodova (s utakmicom manje) i to se iz ove perspektive čini izuzetno teško dostižno, pogotovo znajući da će se posljednji derbi sezone odigrati u svibnju na Maksimiru.
Momčad Gonzala Garcije tako bi u posljednja dva mjeseca igrati utakmice koje su u osnovi besmislene. Bilo bi dobro da one posluže kao svojevrsne pripreme za sljedeću sezonu, ali iako se takav scenarij najavljuje svake godine u kojoj Hajduk prerano podbaci, u stvarnosti to gotovo nikad ne ispadne baš tako.
Primjere mladih igrača koje se priprema za narednu sezonu, da bi onda došao novi trener i bacio ih u drugi plan, ili uigravanja taktike koju na ljeto nećemo gledati, jer će doći novi trener s drugačijom idejom – gledamo iz godine u godinu, a ni ova ne djeluje puno drugačije.
Doduše, razlika je možda u tome što je predsjednik uprave Ivan Bilić izjavio da Garcia sigurno ostaje trener i sljedeće sezone, ali dok bi to moglo riješiti jedan aspekt neizvjesnosti, istovremeno otvara nekoliko drugih. Ako će Bilić zaista stajati iza svojih riječi bez obzira na sve...
Disfunkcionalne postavke
Kako sada stoje stvari, sportski direktor će praktički biti podređen Garciji, jer predsjednik stoji iza trenera, a cjelokupni sportski segment odgovornost je novog čovjeka na funkciji koju još uvijek formalno obnaša Goran Vučević (uključujući trenera kojeg ne smije dirati). Po svemu sudeći, novi čovjek na čelu poljudske struke trebao bi biti Poljak Robert Graf, iako u trenutcima zaključenja ovog teksta još ništa nije potpisano.
Bez obzira na to tko došao na poziciju sportskog direktora, postavlja se pitanje dugoročnog funkcioniranja kluba u okviru postavki koje se iz godine u godinu pokazuju disfunkcionalnima. Stvar je vrlo jednostavna – ako je sportski rezultat odgovornost sportskog direktora, onda je i trener njegova odgovornost. A trener onda ne smije imati a priori zagarantiranu podršku predsjednika.
Uostalom, što ako Hajduk u ovih zadnjih devet kola bude nizao kikseve i pružao negledljive predstave? Zašto bi Garcia ostao i sljedeće sezone, ako je imao godinu dana za uigrati svoju ideju tako da ona bude efektivna?
Što s Livajom?
Drugo pitanje koje će do kraja sezone ostati visjeti u zraku jest: što će biti s Markom Livajom?
Hajdukov kapetan ima ugovor do ljeta 2027. godine, a jasno je da ga Garcia ne vidi u prvom planu. Bijeli, doduše, izgledaju puno bolje s njim na terenu, jer Urugvajčeva ideja (u koju se Livaja ne uklapa) redovito nailazi na probleme. Dio njih je vezan za kvalitetu igrača koji su mu na raspolaganju, a dio na strukturne mane takvog pristupa, s kojima se suočavaju i puno jače ekipe.
Ako je Garcia siguran za sljedeću sezonu, to znači da Livajina minutaža nije, a to onda u startu nameće problem novom sportskom direktoru. Hajduk bi se mogao naći u situaciji u kojoj kapetan te najskuplji i najbolji igrač ne igra, trener nema željeni rezultat, a sportski direktor ne smije dirati trenera. Tako postavljenim stvarima redovito svjedočimo na Poljudu (i ove sezone smo), ali valjda bi najava "čudotvorca" iz Poljske trebala donijeti neke nove vjetrove...
Bilić je, pak, najavio ostanak u začaranom krugu nelogičnosti u kojem se hijerarhijska piramida slaže zbrda-zdola.
Hoćemo li opet gledati isti film?
Zbog svega toga gotovo je sigurno da Hajduk ovu završnicu prvenstva ni ovaj put neće iskoristiti na ispravan način, nego da ćemo opet gledati igru na rezultat i utakmice koje će biti svrha same sebi, a nakon kojih nitko neće biti nimalo pametniji u vezi ničega za sljedeću sezonu.
Prva postaja za Garcijinu momčad je Pula, gdje su Bijeli ove sezone već slavili s 3:0 i gdje su posljednji put poraženi prije više od tri godine, točnije u siječnju 2023. Hajduk zatim dočekuje Goricu, pa ide u goste Slaven Belupu, pa na Poljud stiže Osijek, a Bijeli onda idu na Rujevicu.
Bit će zanimljivo vidjeti za kakav pristup će se Garcia odlučiti u njima, s obzirom na to da mu je Bilić dao najveću moguću podršku, a da navijači ne trpe kikseve ni kada je prvenstvo praktički već izgubljeno.
Urugvajac će morati pronaći balans između svoje komfor zone i sljedeće sezone, rezultatskih i estetskih očekivanja navijača te individualnih očekivanja igrača u svlačionici. Sve bez jasno nametnute strategije. To u pravilu baš ne ispadne dobro, ali možda ova sezona baš bude iznimka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....