Koliko će još udaraca Hajduk morati pretrpjeti, prije nego se nešto konkretno odluči promijeniti? I hoće li ikad?
Najnoviji istup trenera Gennara Gattusa donio je još jednom bolnu istinu. Ljudi, ovakav način upravljanja klubom je katastrofa. Rezultati to dokazuju.
Kada vam trener kaže da sedam mjeseci nije upoznao predsjednika Nadzornog odbora, te da mu nije jasno tko je tu zapravo glavni, Nadzorni odbor ili uprava, onda se morate zapitati kuda plovi ovaj brod? Ovdje je najmanje bitno kakav je Gattuso kao trener. Ovdje se radi o funkcioniranju ‘linija‘ u klubu.
Hajduk je bio klub koji je poznat diljem Europe po svojoj moćnoj školi, velikim igračima, imao je i svoje igrače u reprezentaciji svijeta. Legende europskog nogometa. Iz tog nogometnog uspjeha nastala je i zaluđenost klubom, bilom bojom, pa su i navijači postali prepoznatljivi u cijelom svijetu. No, u zadnjih dvadesetak godina, srž je nestala. Hajduk je postao tek kulisa za navijačke ekshibicije, koreografije, a brend Torcide polako postaje jači od brenda Hajduka. Osvrnite se samo oko sebe po Splitu, na grafite. Više ih je ‘1950‘ nego ‘1911‘.
Tko je jači?
Je li Torcida navijačka skupina Hajduka ili je Hajduk klub za kojeg navija Torcida?
I kako se izgubi koja titula krene demagogija kako je bitno imati što više članova, gurati ovakav model, a rezultat kad i ako dođe jer Hajduk je najveći klub u svemiru. A zapravo je s godinama u nogometnim okvirima postao gotovo beznačajan.
Ono što posebno boli jest činjenica da nitko ništa ne poduzima. Model je postavljen ovako kako jest, a kada vam netko saspe notorne činjenice u lice, a one su potkrijepljene i konkretnim rezultatima, nema nikoga ni da zucne. Ni gradonačelnik Ivica Puljak niti itko tko pretendira postati gradonačelnik.
Smije li se uopće dovoditi u pitanje model? Zašto Grad Split kao većinski vlasnik ne bi i nikad nije sazvao nekakav okrugli stol, konferenciju, simpozij. Brainstorming s legendama kluba, bivšim i sadašnjim funkcionerima, predstavnicima udruge Naš Hajduk... U konačnici i s predstavnicima medija.
Sve je prepušteno da ide ovako kako jest, bez propitkivanja. A vrtimo se u krug s nekim novim nadzornicima i nekim novim početnicima.
Sad se pojavila priča o povratku nekolicine legendi u klub, ali sve je nekako ‘tanko‘. Jedan bi ako bi drugi, treći možda, a četvrti neće...
Sramota
A Hajduk se, recimo, za svoje legende nije udostojio niti napraviti proslavu 30. godišnjice od povijesnog četvrtfinala Lige prvaka s Ajaxom. Priznali su nam neki od veterana da su pokušali pričati sa službenim Hajdukom i za 25. obljetnicu pa su odbijeni. Klub se već godinama uspješno odriče svojih veličina i spas traži u raznoraznim kompjutorašima, Francuzima, Marsovcima... I kako onda sad očekivati da se oni ‘bace na prsa‘?
Nadam se da će barem netko sada progledati i shvatiti kada pišemo kritike na račun recimo Aljoše Pavelina da ne pišemo protiv Hajduka, već protiv čovjeka i njegovih suradnika kojega trener, po Gattusovim riječima, nije upoznao sedam mjeseci.
Je li morao? Možda i nije. Ali da je treneru čudno kad čeka ‘amen‘ za neki posao od nekog Pavelina kojega nikad nije ni vidio, čudno je.
Naš Hajduk je i najavio neke promjene u izbornom procesu koje su svakako nužne. Sazvali su i svoju Skupštinu, a zadnja točka dnevnog reda je Donošenje Pravilnika o provedbi izbora za prijedlog članova Nadzornog odbora HNK Hajduk s.d.d.. Samo, njihova je Skupština tek 15. lipnja. Hoće li se čekati te promjene već za izbor idućeg saziva Nadzornog odbora Hajduka? Značilo bi to da nove ‘nadzornike‘ nećemo imati prije srpnja, i to druge polovice. Ako ne i kasnije.
Kad se podvuče crta, čini se da je zadnji trenutak da se napravi neka velika promjena. Da se zaustave eksperimenti i da se Hajdukovi ljudi iz nogometa uhvate posla. Dok Hajdukov nogometni brend sasvim ne potone.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....