Greška na grešku. Ni prva, ni druga. Brojimo ih već, a sezona je tek počela. Naravno, pogriješiti se mora kako bi protivnik zabio gol. Najčešće je to slučaj. Slabija reakcije, nedostatak koncentracije i/ili odlučnosti. Ili jednostavno – sjajan potez suparnika. Ali ovo što Hajdukovi stoperi rada sada već nekoliko puta veliki su kiksevi koje su momčad na koncu koštale bodova.
Traljavom reakcijom u očajničkom, posljednjem pokušaju gostiju na utakmici, izbili su pobjedu i dva boda, te ostali samo na jednom. Kada se sve zbroji i oduzme, nepošteno bi bilo kazati kako su Bijeli zaslužili više, ali nogomet je takav da je Hajduk lako mogao pobijediti u toj utakmici. Štoviše, trebao je "preživjeti" još samo desetak sekundi i prva ovosezonska pobjeda u HNL-u bila bi u džepu.
No, Alec Van Hoorenbeeck i Dario Marešić odlučili su drugačije. Nenamjerno, doduše, ali tako je ispalo. Teško je reći koji je više pogriješio. Istra je praktički s dvojicom napala pet – šest hajdukovaca u obrani. Hamza Jaganjac krenuo je u dribling ne znajući ni sam gdje bi jer prevelika je gužva bila u kaznenom prostoru, ali ipak je nekako s(p)retno provukao loptu do Dukana Ahmetija koji se snašao pored domaćih braniča i poentirao za 2:2.
Dakako, ništa bolji tu nije bio ni Mathieu Acapandie koji Ahmetija nije ni vidio, a kamoli zaustavio. Bio je to, rekli smo, sami kraj utakmice. Dakle, za branile "biti ili ne biti" situacija. Ona u kojoj ne pitaš kako ćeš, ni što ćeš, već čistiš tu loptu kako god znaš. Izbij, nabij, kendaj. Samo riješi situaciju. A hajdučki stoperi, sada već možemo reći "opet" reagiraju najgore baš kada je najpotrebnije.
Previše osciliraju
Van Hoorenbeeck je doveden kao pojačanje. Igrač iskusan, 27 mu je godina, prokušan u ligama boljim od hrvatske – belgijskoj i nizozemskoj. Očekivalo se kako će on biti taj koji će stabilizirati krhku hajdučku obranu. Upario ga je Gonzalo Garcia s Marešićem, još jednim iskusnim, samo godinu mlađim na toj poziciji. Sjećamo se prošle sezone kada je bio velika Garcijina želja koji ga je pošto – poto htio dovesti. Nakon mjeseci natezanja je i uspio.
Međutim, njih dvojica se još nisu uhodali. A čini se da i neće jer se na sva zvona najavljuju pojačanja u obrani. Kaže predsjednik Ivan Bilić kako spremaju još trojicu, a za očekivati je kako će barem jedan od te trojice biti stoper. U međuvremenu je odlučeno kako za mladog Marina Skelina ove sezone neće biti mjesta, pa je tako otpravljena posudbu i kaljenje. Oscilira puno, rekao je Garcia. Nije stabilan. Pored svih mu stabilnih i neoscilirajućih kolega.
No, priznat ćemo mu odluku. On ipak ima najbolji uvid i (valjda) zna što mu treba. Odlučio je tako prednost dati Roku Gabriću, talentiranom stoperu s jedva 19 godina koji je već označen kao "taj", sljedeći u nizu talentiranih Hajdukovih stopera za prodaju. No, kako bi na Poljud za njega sletio koji milijun trebao bi nešto i odigrati. Branimir Mlačić "tukao" je lani polusezone kada je trebao i kada nije. Znalo se kako će brzo biti prodan, pa su ga do kraja gurali i na kraju izgurali u talijanski Udinese.
Visoki Gabrić dobio je 45 minuti protiv Varaždina u prvom kolu da bi bio zamijenjen na poluvremenu. Istina, nije to bila njegova blistava izvedba, ali takav tretman sigurno ne pomaže. Od tada ga nismo vidjeli u akciji u sljedeće dvije utakmice. Neće mu biti lako jer tu je i Ron Raci. Zaboravili ste ga? Ma niste... Hajdukov "razbijač" u prošloj je sezoni pokazao svoje kvalitete i mane. Generalna je ocjena da se ipak svidio i vrijedilo bi ga vidjeti još, no ni on se do sada nije naigrao. Par minuta protiv Pafosa na Poljudu i 40-ak protiv Žalgirisa.
Jako ime
Teško će itko tu doći do izražaja kada vidimo da su Garcijin prvi izbor van Hoorenbeeck i Marešić. Započeli su gotovo svaku utakmicu do sada. Spominjao je urugvajski stručnjak promjene nakon novog kiksa u prošlom kolu, pa će biti zanimljivo vidjeti za koga će se odlučiti u uzvratu s Litavcima. Hoće li u vatru mladi Gabrić ili "divlji" Raci. A onda čekamo tog novog stopera koji bi trebao sletjeti na Poljud. Graf navodno na tome već naveliko radi.
I tu dolazimo do pravog povoda za ovaj tekst o Hajdukovoj obrani. Ne znamo hoće li taj novi biti stranac ili neće, ali znamo da je gotovo svaki strani stoper godinama unazad bio promašaj. Manji ili veći, ali složit ćete se, Hajduk ni s jednim nije pogodio u sridu. Bilo je naznaka kako bi par njih mogli biti prava pojačanja. Neki su imali blistavih trenutaka, ali s većinom su navijači bili sretniji kada su otišli nego kad su došli.
Pogledamo li prošlus sezonu, tu je bio Edgar Gonzalez. Nekad slavni španjolski stoper Betisa, Ovieda i Almerije u bijelom dresu izgledao je totalno pogubljeno. Na trenutke se činilo kao da čovjek zapravo i nije stoper. Nadao se Hajduk kako je s "jakim" imenom pogodio, ali nije.
Idemo još malo u prošlost pa dolazimo do Ferra. S njim je tek bila posebna priča. Došao je, pa otišao, pa se vratio. Čovjek za kojega je Real svojevremeno navodno nudio 100 milijuna eura imao je svojih svijetlih momenata u Splitu, ali i on je bio poznat kao kikser. S jedne strane, zabit će gol glavom nakon kornera, a s druge napraviti toliku glupost koja će momčad koštati pogotka.
Pa onda i Kristian Dimitrov. Sjećate li se njega? U Hajduk je stigao iz Plovdiva 2020. godine. Zadržao se dvije godine, uglavnom čekajući prilike s klupe. Češće ga pamtimo kao džokera koji je ulazio u napad kada bi Hajduku očajnički trebao gol, nego kao pouzdanog stopera.
I dolazimo do onoga koji je ostavio najveći trag od svih stranih stopera u posljednjih godinama. Chidozie Awaziem stigao je u Hajduk na posudbu iz portugalske Boaviste. I bio je dobar. Prepoznala je to splitska publika, ali i njegov matični klub koji ga je na kraju sezone odmah vratio i transferirao dalje. Jedan je od rijetkih stopera koji je nakon Hajduka napravio dobru karijeru, odnosno, nastavio s usponom. Igrao je u američkom MLS-u, u Cincinnatiju i Coloradu iz kojega se vratio u francuski Nantes da bi se ove sezone pridružio turskom Konyasporu.
Vrijeme za promjene
Nakon stranaca, tu je i druga kategorija, a to su domaći stoperi. Hrvati, dakle, ali ne Hajdukovi proizvodi, već oni koji su dovedeni izvana. Ni za koga od njih ne možemo reći da je ostavio gorak okus. Možda se nisu proslavili, ali tko je recentnim hajdučkim godinama? Zvonimir Šarlija, Filip Uremović, Nikola Katić, Toni Borevković. Svakoga pamtimo barem po nečemu dobrome. Potonjega možda najmanje, ali svejedno se piše.
I napokon, tu je treća grupa. A to su mladi, domaći stoperi. Oni koje Hajduk najviše proizvodi. Jer tako je i najlakše. Genetika i podneblje to nalažu. Stoper je najlakše napraviti. Puno je stasitih mladića, visokih i snažnih. Neka znaju s loptom i "samo" im treba pružiti priliku. Mlačić je najbolji primjer toga kako za transfer ne treba puno. Fiziku i talent ima, šaka – dvije seniorskih utakmica bez prevelikih oscilacija i kikseva i za čas se našao u inozemstvu. Je li to za njegovu karijeru bio najbolji put, o tome se može raspravljati, ali hajdučka blagajna tako je diktirala i prodavati se moralo.
Svu silu takvih (i boljih) proizveo je i prodao Hajduk prošlih godina. Najveći je posao, dakako, bio Luka Vušković i njegov transfer u Tottenham. Eno ga danas u Brightonu, u jednom od najzanimljivijih klubova Premier ligee koji s njima sigurno ima dobar plan u kojemu neće biti samo gledatelj.
Dominik Prpić se ispalio u Porto u kojemu se baš i nije naigrao. Nesumnjivo je i on veliki talent za kojega još nije kasno jer tek su mu 22 godine.
Zaključak je, dakle, kako bismo uz jednog iskusnog i u ovoj sezoni voljeli gledati jednog mladog od kojega bi Hajduk vrlo brzo mogao imati koristi. Garcia se, barem za sada, u ovoj sezoni odlučio za drukčiji pristup, pa tako obranom caruju dvojica iskusnih, bez domaćeg mladića. No, s obzirom na to kako van Hoorenbeeck i Marešić izgledaju zajedno, za očekivati je kako će se i to promijeniti. Možda već protiv Žalgirisa u četvrtak. A onda i dalje. Materijala ima, "samo" im treba dati priliku...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....