Dvije stvari nam ovako, na prvu misao, nikako ne idu u glavu. Prva, da je vaš reporter evo već 100 dana penzioner, a druga, puno važnija jest da Hajdučko srce Dražen Mužinić zvani Frfa slavi ovog 25. siječnja – 72. rođendan! Ej, sedamdeset i drugi, kako to vrijeme brzo proleti...
Frfa, ide vrime – govorimo mu, čestitamo, a on brzo uzvraća...
- Je, pamtim da smo lani najavljivali kako ne valja unaprijed slavit Hajdukovu titulu, da će bit gotovo tek kad bude gotovo i bio sam u pravu. Sad se sve ponavlja, s time da smo valjda lanjskog proljeća izvukli pouku i bolje se pripremili – Mužinić je uvijek borbeni optimist, kad kaže ‘mi‘ misli na Hajduk, bio je i ostao Hajdučko srce.
Prvo Hajdučko srce bio je Ljubo Kokeza, pedesetih, Frfa je bio drugo, zlatnih sedamdesetih, a onda se kasnije kroz desetljeća etablirala i nagrada kao posebno priznanje u obitelji ‘bijelih‘.
Iz svoga stana na Mertojaku Mužinić ne zalazi u Poljud, ali pomno prati kako se to ‘dolje‘ odvija i uvijek ističe onu ‘samo jednu želju imam‘...
Isti trokut
Lani smo pričali o istom trokutu, Hajduk, Dinamo, Rijeka?
- Neću o nama, samo se nadam da smo spremni, za Dinamo ne znam kakvi im je trener, Cannavaro mi je nepoznanica, po Arsenalu, odnosno kako su ‘modri‘ igrali u Londonu, čini mi se da je tipični talijanski defanzivac, makar je logično da su se tamo branili, a Rijeka mijenja momčad, prodala je Galešića, ali se popunjava i ne valja je potcjenjivat, najmanje otpisat. Treba bit ozbiljan... - poručuje Mužinić.
Kad je dolazio Gattuso za trenera Hajduka, lansirali smo usporedbu: Nizozemac Johan Neeskens, Dražen Mužinić, te Talijan Gennaro Gattuso, tri vrlo slična energična igrača koji su unosili nevjerojatnu borbenost u utakmicu, ali ih je i znanje krasilo.
Mužinić je Hajdučko srce iz Uskočke ulice, tamo je proveo djetinjstvo, ispod Gripa, kad se od Firula penjete uzbrdo.
Nekidan nam prijatelj Mate slaže svoju priču o legendama Hajduka, uvijek se bistri povijest ‘bijelih‘ kad se sretnemo, pa nas pita kakav je Mužinić bio igrač?! Naime, mlađa je nešto generacija i nije imao tu privilegiju da gleda Frfu uživo.
- Kakav je bio Frfa?! - zaskočio nas je pitanjem.
- Najbolji! – spremno odgovaramo.
A Gudelj, pita nas dalje, jer pričalo se o ‘radilici na sredini terena‘.
- I Gudelj je bio najbolji! Svaki u svoje vrijeme. Neke face naprosto se ne mogu egzaktno usporediti – ponudili smo prijatelju Mati vlastiti stav.
Generacije
Ono što je sigurno jest da je Mužinić bio ponajbolji igrač Hajdukove šampionske 1975., njemu su se čitali pozdravni brzojavi zahvale s razglasa Starog placa kad se slavila baš ta titula. I toga se vaš reporter, tada kao 16-godišnji gimnazijalac živo sjeća.
- Nezahvalno me uspoređivat bilo s kim, o meni neka govore trofeji – rekao nam je Mužinić. - Ako me baš pitate, trajao sam u Hajduku deset godina (1970. - 1980., op. a.), utkao sam sebe u četiri titule prvaka i onu što su nam uzeli, ukrali 1976. u Ljubljani za par minuta nepravednog produžetka, sve dok Partizan ne postigne gol i otme nam treću duplu krunu zaredom. Upisao sam i svih pet kupova od 1972. do 1977. kao pravi akter. I sve je to povijest, a ono što čekam kao zakleti hajdukovac jest da opet budemo prvaci, nakon dvadeset godine...
I to je, dakako, Mužiniću najveća želja za sretan 72. rođendan. Lipo ime Frfa, Bog ga živio!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....