Posložio je Gonzalo Garcia Hajduk po svom guštu. Možda bi u idealnom scenariju poželio promijeniti još neke stvari, ali ovo kako u posljednje vrijeme Hajduk izgleda je fantazija u odnosu na ono što smo gledali ranije. Hajduk više ne pada u jakim utakmicama. Štoviše, u samo sedam dana pobijedio je tri takve. Redom su na Poljudu padali Dinamo, Ajax i Varaždin što je Bijelima, osim europskog uspjeha, donijelo i vrh HNL-a. Pao je i švicarki prvak Thun u gostima za novu euro - pobjedu. I to bez primljenog gola.
Sve kreće od obrane, stara je mantra u većini sportova, pa tako i u nogometu. Obrana je temelj i sredstvo da se, prije svega, sačuva gol. U modernom nogometu ona je i puno više. Obrana postaje prva točka od koje se gradi napad. Ali ne samo da je branič što prije preda prvom do ili ispred sebe. Zadaće i odgovornosti svih igrača obrane danas su puno veće. Od njih se tako traži da itekako znaju igrati s loptom u nogama, da mogu povući naprijed bez straha, da znaju i dati preciznu dugu loptu... Sve to, naravno, uz osnovne obaveze braniča koje se podrazumijevaju.
U ovoj sezoni domaćeg nogometa, Hajdukova je obrana jedna od najboljih. Ili da budemo precizniji, druga je najbolja u ligi, barem ako ćemo suditi po broju primljenih golova. U 10 utakmica obrana Bijelih kapitulirala je devet puta, a manje je (8) primio samo Varaždin. Zanimljiv je to podatak s obzirom na to da se upravo obranu ocjenjuje kao najtanji dio Garcijine momčadi.
Stoperski par, tko god to bio, često se znao naći na udaru kritika. Jasno, mahom je to bilo zbog očitih kikseva koji su rađali golove za protivnike. Mijenjao je Garcia, tražio dobitnu kombinaciju. Konstanta je bio i ostao Dario Marešić. On je nedodirljiv u Garcijinom sustavu. Stoper je to s kojim je radio u Istri 1961, a kojega je toliko htio vidjeti na Poljudu. Sjećamo se te transfer – sage nakon koje je Marešić konačno obukao bijeli dres.
Neprovjereno ime
Od tada je nezamjenjiv, pitanje je samo tko će mu stati uz bok s obzirom na to da Hajduk stalno igra s četvoricom u zadnjoj liniji. Na početku sezone bio je Alec van Hoorenbeeck. Belgijac je doveden kao značajno pojačanje zadnjoj liniji, ali svojim igrama nije opravdao taj epitet. Štoviše, Hajdukova izdanja s početka sezone s njim u sastavu bila su puno lošija. Pred kraj prijelaznog roka, sportskom direktoru Robertu Grafu to je bio alarm za uzbunu. Morao je potražiti još jednog stopera.
I našao ga ja u Dennisu Hadžikaduniću. Reprezentativac Bosne i Hercegovine na Poljud nije došao u potpunosti spreman, pa je tako nakon van Hoorenbeecka u prvu postavu uskočio Ron Raci. Potpisnik ovih redaka oduvijek je bio fan njegove igre koja je čvrsta, agresivna i beskompromisna. Ali često i nepromišljena, pa ga ta silna želja odvede u pretjeranu agresivnost i pogreške. Ipak, riječ je o igraču koji je na Poljud stigao kao neprovjereno ime. Razvio se i napredovao, te Hajduk danas u njemu ima sasvim solidnu opciju na stoperskoj poziciji.
Nadošao je tako Hadžikadunić i uskočio u prvu postavu s Marešićem. Garcia ga je na početku stidljivo uvodio s klupe dajući mu šaku minuta, ali onda je za europski spektakl s Ajaxom počeo od prve minute. Odigrao je cijelu utakmicu u to vrlo dobro, van onog kiksa na početku kojega je nekako sam i spasio. Protiv Varaždina smo ga opet vidjeli prvoj postavi, a po nekim stranicama čak je bio i najbolje ocijenjeni igrač.
Svi moraju sudjelovati
Dva od dva osvojena duela, dva dobivena zračna, pet otklonjenih opasnosti, 11 osvojenih posjeda, jedan blok... Učinio je sve što je morao i to vrlo dobro. Za vjerovati je tako da je Garcia dobio stabilnu kombinaciju stopera na duže staze. Naravno, ako svi ostanu zdravi i spremni. Dokazao je to i protiv Thuna kada je opet počeo od prve minute i odigrao cijelu utakmicu. On je taj.
Međutim, ono što krasi ovu Hajdukovu obranu i što je dovelo do malog broja primljenih golova (samo dva u zadnje tri teške utakmice) je sudjelovanje svih igrača u obran. O tome je baš nakon Ajaxa na konferenciji za medije govorio Garcia.
- Mislim da su igrači uvjereni u ono što rade. U to nisam nikad sumnjao, ni kada nisu bili idealni trenuci. Igrači znaju što treba, ali to je stvar i mentalne prirode. Kada vidite igrače kako se bore - Šegu, Bambu, Šotičeka, Dalissona – onda i ostatak momčadi radi isto. To je kemija u momčadi. Morao bi kao igrač biti šupak da ne ispratiš presing prednje četvorke koja radi cijelu utakmicu – govorio je Urugvajac.
I pogodio je u sridu. Jer upravo to je najzaslužnije što Hajdukova obrana izgleda tako kako izgleda. Čast stoperima, njihovim čišćenjima i postavljanjima, ali da nije ovakvog presinga... Inzistirao je Garcia na tome od prvog dana otkako je stigao na Poljud. Tražio je zato i profil igrača koji može odgovoriti na takve zadatke. Odabrao je ono koji po njegovom mišljenju na to mogu odgovoriti. Otpao je zbog toga iz prve postave, između ostalih, i Marko Livaja koji nije igrač presinga. Jasno, Livaja na drugu stranu nudi što nitko ostalih ne može, ali Garcia se drži svoje filozofije.
U početku je to bilo teško i mučno. Sve dok se kadar nije iskristalizirao (i proširio), a onda i Garcia ponešto popustio i prilagodio svoju filozofiju onome što ima na raspolaganju. Trebalo je za to vremena. Prošla je cijela jedna sezona. A Hajduk je danas vodeći u HNL-u, igra u Europi i pobjeđuje Ajax. Je li itko to mogao zamisliti lani?
Odgovaraju na sve
Presing je učinio ovu momčad europskom. Pogotovo onaj po izgubljenoj lopti. A takva postavka igre, donijela je i onu mentalnu, u glavi. Ajax je na Poljudu izjednačio, a u velikim utakmicama za Hajduk u prošlosti to bi u pravilu značio – raspad sistema. Protivnik bi se uglavnom vratio i okrenuo rezultat. Prepali smo se da bi se isto moglo dogoditi i protiv Ajaxa, ali nije... Hajduk je nastavio gdje je stao bez obzira na primljeni pogodak. A upravo taj drugi pogodak dokaz je ovoga o čemu pričamo.
Da, dogodila se pogreška Ajaxove obrane. Ali dogodila se dijelom zato i jer je Michele Šego bio tamo gdje je trebao biti. Pritiskao je zadnju liniju gostiju i tako spremno dočekao kiks stopera. Predao je loptu Marinu Šotičeku, a ostalo znate...
Presing je, dakle, najzaslužniji što Hajduk, po brojevima, ima drugu najbolju obranu lige. A uzmemo li u obzir i ostale okolnosti, igranje u Europi, potrošenost... E, onda možemo reći i da Bijeli imaju najbolju obranu. Kao što i možemo kazati da su Hajdukovi najbolji obrambeni igrači Šego, Bamba, Šotiček i Dalisson. Nisu samo napadači, već itekako odgovaraju na sve obrambene zadaće.
Koliko će Hajduk moći tako? Dokle god njih četvorica budu mogli izdržati u tom ritmu. Važno je zato da Garcia pametno rotira i uspije ih sačuvati za jake utakmice. Takve su bile tri u samo tjedan dana. Pa još jedna u Švicarskoj, pa još jedna u Istri... Pet zaredom. A onda će doći i one, barem na papiru, lakše u kojima će ovaj kvartet moći predahnuti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....