Trener jednog od najvećih talijanskih klubova stiže na Poljud, s njim dolazi i jedan od najcjenjenijih trenera belgijske lige, a stiže i izbornik četverostrukog svjetskog prvaka!
Kakva bi to senzacija bila, naslovi bi prštali na sve strane. Pa jel‘ uopće moguće da takve veličine, trenerčine kojima su u rukama bili tako veliki klubovi i reprezentacije, sada dolaze pomoći Hajduku?
A kad je obrnuto? E to obrnuto baš se i dogodilo. Upravo. Hajduk ispada kao vrelo trenerskih talenata, ili barem kao lansirna rampa, odskočna daska za velike trenerske poslove.
Ove uloge koje smo nabrojali zauzeli su treneri koji su Hajduka vodili u zadnjih pet godina. Hajduk je dao trenera Juventusa, izbornika Italije, ali i trenera Standard Liegea, Genta (nakon zadnjeg posla u Hajduku), a ranije i Club Bruggea... Igor Tudor, Gennaro Gattuso i Ivan Leko. Sva trojica su s Poljuda otišli neobavljena posla‘, a u Europi su, eto, cijenjeni stručnjaci. Ne može svaki trener u svakom klubu ostvariti dobar rezultat. Ruku na srce, Gattuso do sada i nema nekih velikih trenerskih ostvarenja. No, razlika između Hajduka i talijanske reprezentacije je golema, a oni su ga, eto, jedva dočekali uzeti. A s Poljuda su ga se jedva dočekali - riješiti.
Isto tako i Ivan Leko, doveden je, a da ipak nije dobio niti pravu podršku niti dovoljno vremena. Nije ga se ‘pričekalo‘, iako ga je Lukša Jakobušić sanjao kao dugoročno i spasonosno rješenje.
Tudor je sam tražio da ode, postao je pomoćnik Andrea Pirlu u Juventusu.
Koja je poanta? Poanta je da na Poljudu lutaju po pitanju trenerskog rješenja, da dovode ljude koji negdje drugdje uspiju nešto odraditi, a na Poljudu ne zadovolje očekivanja. Sasvim je jasno da nije baš sav krimen na znanju ili neznanju tih trenera, već u nestabilnoj klupskoj politici, slaboj podršci uprave, promašenim pojačanjima...
Dok se to ne posloži, sva je prilika da će Hajduk i dalje biti ‘odskočna daska‘ za neke bolje poslove.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....